VIDEO: Sjećanje na kino @ Opatija

Objavljeno 10.03.2012.

Kafići, restorani, okupljališta čitavih generacija nastanu i nestanu s generacijama koje su ih pratile. A nove se ne identificiraju sa starim terminima. Butiga od Letiševih, Kondukter, Amsterdam, Hobbiton, Julka, Stara Zora…

Opatija – Interesantno je to, kako se ljudi s vremenom mijenjaju. Ujutro kad se probudite i pogledate u zrcalo, i ne primijetite neku veliku razliku. Svaki dan je sličan, ako ne i isti, pa onda i promjena postane neprimjetna. Možda se pojavi koji prištić, ili pak koja siva vlas, ali to postane dio kolotečine pa čovjeka na kraju nije ni briga. Dok ne dođe neki poznanik pa te iznenadi svojom iznenađenošću – kako si se promijenio.

I vizura jednog mjesta s vremenom mijenja. Onako, polako. Neprimjetno. Gostione se otvore, rade malo, duže ili čitavu vječnost, pa se zatvore. Kafići, restorani, okupljališta čitavih generacija nastanu i nestanu s generacijama koje su ih pratile. A nove se ne identificiraju sa starim terminima. Butiga od Letiševih, Kondukter, Amsterdam, Hobbiton, Julka, Stara Zora… Samo su neka od imena koja će raznim generacijama probuditi sjećanja.

Opatijsko kino je jedno takvo mjesto. I od ovog tjedna više ne postoji. Srušeno je s idejom da ga se (svojedobno) zamijeni modernim domom umjetnosti. No kino je prestalo djelovati već krajem 80-ih i početkom devedesetih. Video killed the Radio Star pjevali su Bugglesi otprilike u to vrijeme, no da je naslov bio VHS killed the movie theatre ne bi bili ništa dalje od istine (iako bi se teže snašli za rimu u tekstu). Kako je interes za kino bivao sve manji tako je i zgrada tiho umirala. Jedna od zadnjih projekcija bila je Prohujalo s vihorom (posljednji pokušaj da se napravi art kino i privuče ljubitelje filma), ali je i taj pokušaj prohujao. I tako je zadnjih 20 godina kino postao neugledna zgrada, prepuštena zubu vremena, zaboravljena od većine, nikad upoznata od mladih. Zadnji koji su tamo zujali su dolazili zbog video igrica i biljara, dok se u dvoranu nije išlo jer je krov puštao.

Ipak, nemali broj ljudi je došao otpratiti kino. Kako si je bager krčio prostor, dolazili su ljudi koji su si odvojili dio subotnjeg jutra za posljednji ispraćaj jednoj od institucija brojnih generacija opatijske mladeži. Svakoga vežu nekakve uspomene: dva starija gospodina se sjećaju kako su 1952. nosili cigle sa srušenih kuća iz 2. svjetskog kako bi gradili kino na radnoj akciji. Jedan bračni par je znao točno na kojem redu su završavale drvene stolice i počinjale one bolje, s finim crvenim tepihom ispred – tamo su se zaljubili. Neki su se sjetili zidnih lampi neobičnog oblika, ili pak nedjeljnih matineja kad se poslije mise odlazilo masovno gledati crtiće Taličnog Toma. A koliko se tek osnovnoškolaca primalo u pionire na bini… Zajedničko svima njima je tiha počast koju su došli dati zgradi koja je bila centar događaja Opatije iz nekih drugih vremena. Poput sprovoda dobrom prijatelju.

Moja želja je samo jedna: da u kantunu parkinga koji će tamo nastati bude barem jedna tabela na kojoj će pisati: Da se ne pozabi, tu je nekad bilo opatijsko kino. R.I.P. Opatijsko kino 1952. – 2012.

Liburnija.net TV – Rušenje kina @ Opatija

David Kurti / Liburnija.net

Oznake: , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vrati se natrag »