Tjedni retrovizor

retrovizorProtekli tjedan obilovao je zbivanjima, a dojam je da su ona negativna zasjenila sva pozitivna. Evo našeg redovnog tjednog pregleda događanja.
Dva leta Liburnija.neta
Stariji smo jedan dan,
Možeš biti siguran…
Stariji, pametniji ,
Ružni i pokvareni…
(En Face)

Prije svega, u ovom svečanom trenutku, želio bih se zahvaliti gradonačelniku Opatije Ivi Dujmiću i svim suradnicima na prekrasnoj fešti koju je za nas priredio na mrkatu, te svima vama koji ste se na gradski račun došli počastiti povodom dvije godine našeg postojanja. Doduše, poklopilo se nekako to vrijeme s osvajanjem nekih turističkih nagrada, ali nas to ne smeta – dokle god se zna tko je među prioritetima prvi (na Liburniji).
U dvije godine, kako je gradonačelnik kazao u svom uvodnom govoru, Liburnija.net postala je brend ovog grada i regije, koji se u jednakoj mjeri s ostalim znamenitostima – obalnom šetnicom, parkovima, vilama – doprinosi turističkoj budućnosti našeg grada. Drago nam je stoga što smo i mi s našim skromnim doprinosom učinili da Opatija bude bolji grad, i što ste nam se odužili na ovako prikladan način, organizirajući proslavu u našu čast. Hvala vam lijepa, i ako bude malo sreće i proračuna, vidimo se i dogodine…
(izvadak iz neodržanog govora predstavnika portala Liburnija.net na jučerašnjoj fešti povodom dvije godine postojanja)
Kamenac
Tko na tvrdoj stini
svoju povist piše,
tom ne može nitko
prošlost da izbriše..
(Dražen Žanko)

Evo, imamo stinu kraj mora, i nitko nam ne može izbrisati prošlost u kojoj nismo imali sportsku dvoranu. Ta povijesna nepravda, čini se, stvorila nam je jednake komplekse kao Hrvatima na nacionalnoj razini problematika ”razmeđe kršćanstva”.
Pa ćemo tako globalno dati sve da uđemo u Europsku uniju, a na lokalnoj sve (a pod sve mislim 100 milijuna kuna) da izgradimo ”dom našim sportašima”…
Nemojte me krivo shvatiti (iako vjerojatno hoćete) – nemam apsolutno ništa protiv sportske dvorane. Jednako kao što nemam ništa protiv sportskog automobila ispred svoje kuće. No u kriznim vremenima, treba se znati na što se i koliko može i smije potrošiti.
Liburniju Razdire Hanfa
People on streets
It’s the terror of knowing
What this world is about
Watching some good friends
Screaming let me out…
(Queen)

Nekoliko stvari vezanih uz LRH, Grad i gradski proračun dogodilo se prošlog tjedna. Imali smo izlaganje predsjednika Uprave LRH Igora Šehanovića u Gradskoj vijećnici, koje je naišlo na pohvale i s jedne i s druge strane prostorije (uz, ipak, proteste dijela vijećnika ali i sindikata). Imali smo onda vijest o odluci Visokog trgovačkog suda kojom su nastavljeni postupci malih dioničara protiv Grada Opatije zbog prisilnog otkupa dionica LRH. I treće, imali smo feštu na mrkatu, koja je u tom trenutku djelovala kao bal u plesnoj dvorani Titanica…
No, Opatija ima u čitavoj priči izbor, iako nije neki koji će joj lako pasti. Može sjesti za stol s malim dioničarima i dogovoriti nekakav kompromis, ili može sjesti s Ostojom i dogovoriti ubrzani razvoj firme. Da je vrijednost dionice LRH danas 7.000 kuna umjesto 1.900, nitko ne bi Opatiju tjerao da ih kupuje po 6.200 kuna…
Međutim, neki, bilo kakav, način rješavanja ove situacije mora se naći. Znam da ”svi volimo feštu”, ali to mi doista ne djeluje kao neki bitan dio rješavanja problema… A možda je jednostavno cilj da se potroši što se ima dok ne sjednu ovrhe?
Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net