Tjedni retrovizor

Objavljeno 11.09.2017.

Unutašnjost ville Munz

Depresija je u zraku, a bogami ni teme u novom Tjednom retrovizoru nisu nam vedrije…

– Vrijeme
I vrijeme se mijenja.
Sa lošega na gore…
(Parni valjak)

Tko nam je ukrao boje? Tko je šarenilo ljeta zamijenio za sivilo kojem se ne nazire kraj? Pa, zapravo – mi sami. Jednako kao što smo odgovorni za političare koji upravljaju našim životima, tako smo odgovorni i za vrijeme koje sve više klizi prema ekstremnim situacijama.

Tijekom povijesti, religija je bila pokušaj ljudi da objasne svijet oko sebe i pojave koje ne razumiju, pritom stavljajući logična i poželjna ponašanja u jednostavne zapovijedi. Danas su od toga ostale samo dogme, potpuno neupotrebljive u suvremenim životnim okolnostima, no nije loše ponekad se podsjetiti na neke od tih ideja ispod religiozne patine koje su doista imale smisla.

Jedna od tih ideja jest da čovjek utječe na vrijeme. Doduše, posredno, odobrovoljavajući svoga boga koji vitla munje ili donosi sunce, no taj ljudski čimbenik u mijenama vremena svakako nije zanemariv. Ne kažem sad da trebamo žrtvovati jariće ili paliti krijesove, no naš odnos prema ekosustavu uvjetuje odnos tog istog ekosustava prema nama – ako uporno činimo stvari koje imaju negativan utjecaj, onda se nemamo pravo čuditi kad usred ljeta na teren izađe zimska služba, kad uragani stižu jedan snažniji od drugoga ili kad nam ljeto naglo završi kataklizmom.

Budemo li bolji prema prirodi, bit će i ona bolja prema nama…

– Povratak u školu
‘Cause back in school
We are the leaders of it all…
(Deftones)

Stvarno sam podijeljen oko ove odluke Grada Opatije da novac za udžbenike dijeli roditeljima bez potrebe da ga se pravda ikakvim računima i stvarnim troškovima. S jedne strane, radi se o namjenskoj mjeri – za financiranje udžbenika, kojoj je jedina svrha, valjda, osigurati da svaki učenik ima jedank pristup materijalima potrebnima za uspješan rad u školi. S druge strane, početak školske godine prate veliki troškovi, stoga možda nije grozno niti to da se roditeljima pomogne i na taj način – tko se „snašao“ za knjige, višak love preusmjerit će u nove tenisice ili kabanicu, ljepše bilježnice ili kakvu dodatnu aktivnost za klince. I sve je to OK dok se ne nađu takvi roditelji koji će taj novac spiskati na sebe, stoga bi možda ipak bilo pametnije kod provedbe ove odluke definirati na što se sredstva mogu potrošiti i osmisliti neki kontrolni mehanizam.

– Ruine
Reaching under the fence,
As I try to make sense,
In the ruins…
(Melisa Etherige)

Uistinu je tragično iz prve ruke promatrati propadanje Vile Münz, jedne od najljepših kuća na liburnijskom području. I ne samo nje, već i motela Panorama, hotela Paris, Kvarner Expressa, Operette, „otuđene“ Evangeličke crkve, niza drugih objekata koji su prelaskom iz javnih u privatne ruke ili izgubili svaku svrhu ili su osuđeni na konstnatno propadanje.

Je li doista lokalna samouprava nemoćna u pokušaju da se nešto napravi? Ne znam… Ali znam, u svakom slučaju, da bi valjalo pokušati…

Davor Žic / PodUčkun.net

Oznake: , , , , , , ,

Vrati se natrag »