Tjedni retrovizor
U ovom tjednom retrovizoru želim vam reći samo jedno, a to su dvije stvari: tri teme.
Znam, fora je slaba i stara, ali mozak je zakuhao i ni kiša ga ne može ohladiti. Možda da odspavam u spremištu za torbe nekog autobusa?
– Halucinacija
Ona je glavni lik svih mojih maštanja,
Njeno ime je halucinacija…
(Kojoti)
OK, priznajem, sagriješio sam propustom i prošlo je mnogo mjeseci od moje posljednje halucinacije. Međutim, u ovom svijetu u kojemu ljudi spavaju u prostoru za prtljagu turističkih autobusa, kako bi izbjegli plaže i hotele, kako da smislim išta luđe od stvarnosti?
– Pozitiva
Pozitivan stav,
Nemoj biti minus…
(TBF)
Solo Positivo Film Festival nekako je tiho ove godine ušao u opatijski javni život, i sasvim neobično za događanje koje iz gradske kase prima gotovo pola milijuna kuna, počeo bez tiskovne konferencije, najave za medije, poziva građanima, intervjua ili ikakvog hype-a. Tko zna, možda sve to ima veze s onime što mediji pišu posljednjih dana, da su organizatori ove manifestacije ostali dužni praktički svima, usprkos velikim dotacijama i prihodima od sponzorstava koje su inkasirali.
S druge strane, jedan ”mali” festival – Liburnia Film Festival – već mjesecima ustrajno gradi priču oko novog izdanja svoje manifestacije, koja će se dogoditi krajem kolovoza: programi koji traju čitavo proljeće i ljeto kao najava glavnog programa, skrivene projekcije po Rijeci koje su festivalu donijele dosta pozitivnog PR-a, najava mjesec dana unaprijed da se gledatelji pripreme na opsežan program najboljih domaćih dokumentaraca…
I sve to za bitno manje sredstava iz gradske kase. Štoviše, kad bi se zbrojile sve ključne opatijske manifestacije, koje Grad dotira, kao što su LFF, Liburnicon, Liburnia Jazz Festival, Jazz Ex Tempore i slične, pitanje je bi li se doguralo do pola milijuna kuna, iznosa koje je navodno ”skurio” SPFF.
Ali, možda ne treba gledati na ovu situaciju tako negativno, nego držati se ”zlatnog pravila” i misliti – samo pozitivno…
– Zakon
I fought the law,
And the law won…
(The Clash)
Pitao je gradonačelnik Dujmić, nakon što ga je policija spriječila u pokušaju rušenja Delibegovićeva objekta na Slatini – ”jesmo li svi jednaki pred zakonom”?
Nismo. Da ovakvu ”deložaciju na svoju ruku” nije pokušala gradska vlast, nego neki nepoznati građanin ili građanka, recimo u Pobrima, teško da bi se skupilo toliko policajaca da ih dobronamjerno odvrati od tog nauma i još mirno slušalo proizvike i zazivanje intervencije ministra. Više je vjerojatno da bi završio na ”hlađenju”, ako zbog ničega drugoga, a ono zbog kršenja javnog reda i mira.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net