Tjedni retrovizor

retrovizor_2012

Tri sjednice lokalnih vijeća – u Opatiji, Matuljima i Lovranu – plus ona četvrta, svečana opatijska, označile su posljednje ”skose” službenih političkih događanja na Liburniji sve tamo negdje do jeseni. Bilo je prošlog tjedna i drugih vrlo zanimljivih stvari – sportskih utakmica, atraktivnih koncerata i prekrasnih regata , no sve što je trebalo reći o tim događanjima već je rečeno u tekstovima na umetnutim poveznicama.

S druge strane, kod politike, nikad ne možeš reći baš sve.

Vijeće 1

Budi moja voda,
Ja sam sada vatra…
(Laufer)

Voda je bila glavna tema nedavne sjednice opatijskog Gradskog vijeća, na kojemu se raspravljalo ne samo o novom ”poskupljenju” u vidu prebacivanja naknade za razvoj od 4 kune po potrošenom kubiku vode s gradskog proračuna na korisnike, već i o cijeni liburnijske vode općenito, koja je bitno veća od one kakvu plaćaju stanovnici susjednih gradova i općina.

Rasprava je to koja se, u različitim oblicima, vodi već godinama, a osnovne odrednice su te da od gotovo 17 kuna po kubiku vode, što je cijena koju plaćaju stanovnici Liburnije (s uključenom naknadom za razvoj), tek 7,77 kuna ostaje Liburnijskim vodama. U slučaju kupovine vode iz Rijeke, čak i manje, budući da više od polovice te cijene iznosi ulazni trošak cijene riječke vode. Od tih se sredstava financiraju ne samo plaće zaposlenih, već i održavanje poprilično zahtjevnog sustava koji se proteže na golemom području, na kojem istu uslugu po istoj cijeni dobivaju i stanovnici u centru Opatije, i oni na vrhu Lovrana, iako troškovi njihove dostave nisu jednaki.

Nema dileme da je cijena vode, ova osnovna, ali još i više ona konačna, doista visoka. No, pitanje je – postoji li prostor za pojeftinjenje? Naravno, uvijek postoji, samo je stvar u tome koliko bi to pojeftinjenje moglo biti značajno, i koliko bi se s druge strane stvorilo štete. Recimo, najbezbolniji način bilo bi znatno umanjenje gubitka vode u transportu, koje se sada kreće oko 25 posto, što je i do dvostruko manje nego kod sličnih sustava u susjedstvu. Dakle, ta opcija nije pretjerano izgledna, iako se na njoj radi uvođenjem sustava daljinskog očitavanja potrošnje vode koje brzo može registrirati gubitke. Druga mogućnost jest znatno povećanje potrošnje, koje bi u konačnici dovelo do manje cijene, budući da su troškovi održavanja sustava manje-više jednaki bez obzira na količinu potrošene vode.

Arhiva @ PodUckun.net

Arhiva @ PodUckun.net

Međutim, gotovo svi stanovnici spojeni su već na vodovod, nekih velikih planova za širenje industrije koja bi bila veliki potrošač vode nema (možda eventualno Miklavija u Matuljima, ali i to je na ‘‘dugom štapu’‘), a sve kad bismo imali i dvostruko više turista to još uvijek ne bi dovelo razinu potrošnje na onu koja bi bila potrebna za znatnije pojeftinjenje. Drugim riječima, kada bi svaka obitelj trošila dvostruko više vode nego sada, možda bi pojedinačna cijena kubika bila nešto niža, no to bi nekako poništilo samu svrhu, da ne govorimo o ekološkoj šteti.

Treća mogućnost je svojevrsna kreativna računica kakvu koriste primjerice na Krku, gdje su ‘‘izmislili’‘ različite tarife, pa onda većim cijenama ‘‘gađaju’‘ vikendaše i turiste koji često za par mjeseci korištenja sustava plaćaju više cijene nego ‘‘domoroci’‘ za čitavu godinu. Tu bi se eventualno nešto moglo postići povećanjem ‘‘paušala’‘ i smanjenjem cijene vode po kubiku, no to bi opet dovelo do rasta cijena vode najmanjim potrošačima, koji u načelu predstavljaju one najranjivije skupine poput umirovljenika. Ova mogućnost, dakle, pokazala bi se isplativom tek uz veliko zalaganje lokalne politike koja bi izdašno sufinancirala račune određenim skupinama potrošača do određenog iznosa.

Međutim, i ta ušteda, ako se i dogodi, bit će vrlo brzo poništena, jer uskoro se kreće u gradnju druge faze centralnog pročišćivača, što će značiti i nove ‘‘naknade za razvoj’‘ koje će opet povisiti ukupne račune. A moglo se i bez toga, da se druga faza gradila istovremeno s prvom, što bi uštedjelo barem dvadeset milijuna kuna. Da ne govorimo o brojnim raskopavanjima i zakopavanjima prometnica koja su se događala posljednjih desetak ili petnaestak godina, umjesto da se sva infrastruktura postavi odjednom. Drugim riječima, najveće mogućnosti za uštedu dogodit će se ako svoje izabrane predstavnike u vlasti gradova i općina natjerate na pažljivije i pomnije planiranje.
Mda, sretno s time!

Vijeće 2

Feel like a tourist out in the country
Once this whole world was all countryside.
Feel like a tourist in the big city
Soon I will simply evaporate.
(Julian Casablancas)

U, jebote, al sam se raspisao o toj vodi. Vruća tema, nema šta. A da još napišem sve ono što treba napisati o turizmu, čitali biste ovaj retrovizor sve do idućeg ponedjeljka. Zato, za ovu priliku, bit će dovoljno da prenesemo riječi Vojka Brubnjaka o izvrsnim turističkim rezultatima Lovrana u prvih šest mjeseci. Kako se čini po informacijama iz susjedstva, pravi test bit će onaj sedmi, koji upravo završava…

Vijeće 3

Moje zastave,
Uvijek su iste boje…
(Parni valjak)

Evo, prošla je i jedna sjednica Općinskog vijeća u Matuljima bez većih incidenata. Bit će da su i vladajući i oporbeni vijećnici bili u šoku zbog PGS-a, pa se cirkus nije uspio razmahati. Ipak, zbog razine rasprave koja u prosjeku vlada na Vijeću, i dalje smatram da bi bilo primjereno sjednice preseliti u atraktivno opremljen i novouređen prostor igrališta Dječjeg vrtića Matulji…

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net