Prvi put kad sam ti vidjela lice slijedećeg tjedna u HKD-u na Sušaku
Prema istraživanjima u neurologiji, važnu ulogu u prizivanju sjećanja ima glazba pa se tako i predstava zove prema pjesmi Roberte Flack, Prvi put kad sam vidjela tvoje lice, kojom predstava i završava.
Rijeka – Uspješnica Teatra &TD iz Zagreba ”Prvi put kad sam ti vidjela lice“ autorice Olje Lozica s Oliverom Baljak i Goranom Guksićem, gostuje u HKD-u na Sušaku u ponedjeljak i utorak, 26. i 27. rujna, u 19.30 sati.
Intimnu, emocionalnu predstavu okrenutu temeljnim ljudskim odnosima režirala je autorica Olja Lozica, dok dramaturgiju i izbor glazbe potpisuje Matko Botić, a scenografiju te kostimografiju Mario Leko.
Olivera Baljak, proslavljena riječka glumica, prvakinja riječkog HNK u ulozi je Tamare, žene koja pokušava otrgnuti zaboravu ključne trenutke sjećanja, trudi se u potpunosti ne izgubiti davno izblijedjeli odnos s čovjekom kojeg je voljela, i koji je volio nju. Suočena s posljedicama galopirajuće degenerativne bolesti, njena se prošlost sve više stapa sa sadašnjim trenutkom, tvoreći začudni amalgam života koji je prošao i onog koji nikad neće ni doći. Život umrlih je u pamćenju živih; je li to pamćenje prenosivo poput podataka na kompjuterskim diskovima, ili se nepovratno gubi u prijenosu?
Osječki glumac Goran Guksić kao njen skrbnik uključuje se u potragu za uspomenama, navikama i sjećanjima, zadržavanjem starih, ali i stvaranju novih. Altruistični muški lik bori se i za konačno samoostvarenje ženskog lika koji se prepoznavao samo kroz čovjeka kojeg je voljela.
Olja Lozica je zadala idejnu strukturu u kojoj starija žena rekonstruira svoj život uz pomoć mlađeg muškarca, a tekst predstave nastao je iz glumačkih improvizacija Olivere Baljak i Gorana Guksića, što ih zapravo čini i koautorima teksta.
– Postavljanjem dramaturške strukture kojoj su u središtu starija žena i mlađi muškarac najmanje me je zanimao ljubavnički odnos u stilu, primjerice, Nicholsova “Diplomca” ili nečeg sličnog. Tema gubitka pamćenja, grčevitog pokušaja za osvajanje vlastite prošlosti, u svojoj je biti transgeneracijska i potire granice između dobnih skupina. Situacijom u kojoj se u takav, složen odnos upleću mladić i starija žena ta univerzalna tema samo dobiva na slojevitosti, bar mi se tako čini, kaže Lozica.
Prema istraživanjima u neurologiji, važnu ulogu u prizivanju sjećanja ima glazba pa se tako i predstava zove prema pjesmi Roberte Flack, Prvi put kad sam vidjela tvoje lice, kojom predstava i završava.
N. Cvjetović / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net