Post festum razmišljanja jednog logoraša

auschwitz_sm…za Liburnija.net o vlastitim iskustvima piše Oleg Mandić, uz 27.siječanj – Međunarodni dan sjećanja na Holokaust…
Evo ga. Kucnuo je još jednom današnji dan: 27. siječanj ili januar kako smo ga nekada zvali. Prošla je nova godina dana, svi smo za toliko stariji, ali uspomene nisu zbog toga manje prisutne…
Pred nekoliko su mi godina rekli: Na današnji ćemo se dan prisjećati četiriju jahača apokalipse koji su jahali krajem Drugog svjetskog rata sijući strah, užas i trepet.
Prvi je konjanik predstavljao nasilje i rat, drugi je bio – kuga i bolest, treći – glad a četvrti – smrt. Slikovita je to i vrlo vjerna interpretacija Holokausta od prije 60 godina.

Liburnija.net: Četiri jahača apokalipse (Po Ivanovom Evanđelju)

Liburnija.net: Četiri jahača apokalipse (Po Ivanovom Evanđelju)


Ali Holokaust je upražnjavan kontinuirano, pa zašto onda baš 27. januara?
Početkom rata mali zaseok na tromeđi povjesnih tokova između Poljske, Njemačke i Češke, u južnoj Šleziji, po ničemu do tada poznat, slučajno je odabran da postane glavnim centrom smrti proizvedenom industrijskim postupkom – na tekućoj vrpci! Bio je to Oswiecim ili Auschwitz, gdje je do kraja rata zaglavio nikada do kraja utvrđen broj ljudi.
Liburnija.net: Auschwitz - apel

Liburnija.net: Auschwitz - apel


Brojanje je naime počinjalo od milion i pol pa na dalje… Imenom i prezimenom ih je naime navedeno ”samo” toliko.
Oslobođenje Auschwitza, odnosno tamo preostalih manje od 4000 uznika, od strane Crvene Armije uslijedilo je upravo 27. januara 1945. godine.
Pa je taj dan simbolički, puno godina kasnije, uzet da podsjeća na najvišu žrtvu svih stradalih u Holokaustu.
Dobra je kob htjela da sam uspio preživjeti prethodne mjesece zatočeništva, te sam se i ja toga dana daleke 1945. godine našao tamo.
Štoviše u slijedećih mjesec dana preživjeli su logoraši evakuirani, a ja sam sa mamom i babuškom, stjecajem nekih okolnosti, ostao posljednji živi sužanj za kojim su se logorska vrata Auschwitza za uvijek zatvorila.
Liburnija.net: Posjet koji je zakasnio 65 godina...

Liburnija.net: Posjet koji je zakasnio 65 godina...


Bilo mi je tada nepunih 12 godina. Odrastao sam bio poput sve liburnijske djece – daleko od vjerskih fanatizama ali odgajan u kršćanskom duhu i svemu onome što to sobom nosi.
Takav sam bio i došao u Auschwitz.
Ali toga 27. siječnja 1945. metamorfoza se u meni već okončala: postao sam okorjeli ateist, kakav sam ostao i čitavog kasnijeg života: JER KAD BI IOLE BILO BOGA, ONDA NE BI BILO AUSCHWITZA.
A možda su u konačnici ipak imali pravo oni teolozi koji su u biblijskoj legendi o jahačima apokalipse tvrdili da je prvog konja jahao – Antihrist!
Vezane vijesti:
Najavljeno obilježavanje Dana sjećanja na Holokaust
Crna noć je šapićala @ Filodrammatica
___________________________________________________________________________________________
Liburnija.net; Vaše online novosti iz Liburnije – Opatija, Kastav, Matulji, Lovran i Mošćenička Draga

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net