LRH: tri slova za veliku priču

kvarner_smZa LRH su nastupili novi, vjerujemo bolji dani, pa smo zamolili gosp. Dr. sc. Amira Muzura, bivšeg gradonačelnika Opatije, da nam napiše tekst o događanjima posljednjih 10-tak godina oko perjanice našeg turizma – Liburnija Rivijera Hotela.
Tekst je izvorno objavljen na portalu Opatijobajna.net, a mi isti, u dogovoru s uredništvom portala prenosimo u cijelosti.
LRH: tri slova za veliku priču
Nema te pripovijesti na našim prostorima koja bi imala više aktera, bogatijih kulisa, koja bi unosila više emocija i doživjela više obrata od pripovijesti o LRH. Logično: ovo je, po svoj prilici, jedina priča čiji rasplet može značiti okidač za daljnji razvoj grada, radna mjesta za stotine i stotine Opatijaca i ljudi iz okolice. Ne vjerujem da postoji netko tko bi ovu priču mogao ispričati u cijelosti. Dio koji poznajem, međutim, vrijedi podijeliti s drugima već i zato da se nauči gdje se donose odluke koje su ključne za Opatiju, koliko je Opatija (bila) zanimljiva tzv. krupnom kapitalu i koliko treba upornosti da se postigne nešto što, u pojedinom trenutku, podsjeća na famozni pariški grafit iz 1968.: ”Budimo iskreni – tražimo nemoguće“.
Rukovet pretpriča
Nekada dio regionalnog giganta Kvarner Expressa, Liburnia Riviera hoteli okupili su u prvi čas u svom portfelju gotovo sve hotele, vile, restorane, barove i mnoge trgovine Liburnijske rivijere. Općina Opatija dala je tvrtki u ožujku 1992. suglasnost na pretvorbu iz javnog poduzeća u dioničko društvo pod uvjetom da se četvrtina dionica prenese u vlasništvo tada još jedinstvene Općine. Bila je to fer pogodba: pretvorba i kasnija privatizacija ne bi bile zaustavljene, a Općina bi dobila presudni udio na ime činjenice da je tvrtka ipak bila desetljećima korisnik objekata u ”društvenom vlasništvu“, dakle, u vlasništvu lokalne zajednice. Godine 1993. Općina Opatija podijelila se na četiri jedinice lokalne samouprave, a godinu dana kasnije Hrvatski fond za privatizaciju, tada predvođen Ivanom Penićem, dogovara s liburnijskim načelnicima u marini u Ičićima potpisivanje sporazuma prema kojemu bi tri općine i Grad Opatija bile isplaćene u novcu za ”svoj“ dio LRH. Luttenberger u zadnji čas odustaje od sporazuma. Tri godine kasnije, u kolovozu 1996., Općinski sud u Opatiji nenadano knjiži sporne nekretnine na LRH: Grad pokreće zemljišno-knjižni spor koji traje (delegiran u međuvremenu, zbog sukoba Luttenbergera i predsjednice opatijskog Suda, na Općinski sud u Puli) jedanaest godina (presuda nikad nije donijeta, ali je Sporazumom iz 2007. spor stavljen van snage).
Ostoja po prvi puta u našem kraju
Darko Ostoja, korpulentan i inteligentan kakav jest, bio je dobrostojeći i prije no što je preuzeo jedan od famoznih PIF-ova (”privatizacijsko-investicijskih fondova“) koji su trebali upravljati dionicama prenijetim s države na branitelje. PIF-ovi su, nakon što su za sitniš otkupili dionice od branitelja, međutim, privatizirani, a protiv države su potegnuli sudski spor pod izlikom da su dionice dodijeljene braniteljima u startu bile bezvrijedne. Na popisu ”vrijednih“ dionica koje su PIF-ovi tražili našle su se i dionice LRH. HDZ-ova Vlada je potkraj 1990-ih bila spremna pregovarati o obeštećenju, ali je nova, koalicijska Vlada nakon 2000. stopirala nagodbu, a Ostoja i Linić toliko su se (i osobno) zakačili da je ona postala nemogućom. Fondovi (PIF-ovi su kasnije promijenili ime u Dom Fond i SN Holding) su nastavili sa sudovanjima i arbitražama. Nalaz Državne revizije o neregularnostima u privatizaciji PIF-ova, pritom, kao ni u brojnim drugim slučajevima, nije uzet o obzir. Potraživanje fondova je, zajedno s kamatama, dosegnulo preko milijardu kuna i 2005. godine je Vlada odlučila potpisati nagodbu kojom bi fondovima prenijela u vlasništvo čitav paket dionica LRH (tada oko 83%). Ako i pustimo po strani pretpostavke da je netko u toj masi novca lako mogao doći do svoje provizije, ostaje nekoliko momenata koje su tu nagodbu činile spornom. Prvo, nije li čudno da je nagodba postignuta tako da su jednoj strani (fondovima) priznata SVA potraživanja (uključujući kamate)? Drugo, nije li čudno da je LRH predana po nominalnoj vrijednosti dionica umjesto po trenutnoj daleko višoj tržišnoj cijeni ili, ispravnije, prema procjeni vrijednosti imovine? Treće, i za Grad Opatiju najvažnije, kako se može nagodbeno predati nekome imovina koja je predmetom sudskog spora?
Kao što je poznato, Vlada je 4. kolovoza 2005., dan uoči neizlaženja novina i bez znanja državnog tajnika za gospodarstvo Vrankovića (koji je tu informaciju dobio za jednog našeg sastanka raspitujući se, na moju zamolbu, kod tajnice Vlade o ”starim glasinama“ o nekakvoj nagodbi s Ostojinim fondovima), ipak potpisala nagodbu i ekspresno prenijela dionice Ostoji (u početku je s Ostojinim fondom uvijek nastupao i fond grofa Eltza, ali je se Eltz kasnije povukao). Preskočit ću bunu koje se svi sjećamo, pregovore, povlačenje Vladine odluke, pritiske u Večernjem listu, Ostojin posjet, ucjene ”premijerovog poklisara“, posljedične policijske akcije i ostale epizode o kojima će se još pisati knjige. Nastavit ću s činjenicom da smo, serijom manevara, političkih blefova, pregovora i lobiranja na svim razinama i s predstavnicima svih stranaka, uspjeli postići da s Vladom 14. lipnja 2007., na tadašnji Dan Grada Opatije, potpišemo Sporazum o prijenosu dionica na Grad.
Bitke pod pultom
U tri sljedeće godine izdogađalo se još podosta zanimljivih stvari: Sporazum umalo nije obezvrijeđen povlačenjem Državnog odvjetništva na pozicije ”nenadležnosti“ (stvar je ponajviše spašena zahvaljujući Polančecu koji je uspio mobilizirati HFP i Vladu da na vrijeme potpišemo odgovarajući Aneks); nizali su se pravorijeci arbitraža u korist Ostoje i sudski u korist Vlade koji su pomicali ravnotežu nastavljenog spora čas na jednu, čas na drugu stranu; pojavio se Goran Štrok u ulozi Ostojinog opunomoćenika i sa svima ”dogovorio“ preuzimanje LRH osim s glavnim ”krčmarom“ – Sanaderom; povremeno su se budile i lokalne političke dušice napadajući vlast da nije ništa učinila po pitanju sljedećeg najavljivanog koraka – ESOP- izacije LRH, itd., itd., itd.
Napokon, odmah nakon izbora 2009., HANFA (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) je, nakon dvogodišnje prepiske s Gradom, izdala rješenje po kojemu je Grad ipak u obvezi objave tzv. obvezujuće ponude otkupa dionica svih ostalih dioničara. Naravno, kako je to za Grad zakonski i financijski nemoguće, pokrenut je (još jedan) sudski spor.
O jednom zanimljivom shvaćanju pojma ”virtualno“
Današnji opatijski gradonačelnik nekoliko je puta naglasio ”virtualnost“ Sporazuma o prijenosu dionica, realiziranog 2007.: Sanader i Muzur su, po njemu, iskoristili izmišljeni događaj za fotografiranja i kampanje (pritom ne treba propustiti naglasiti da je upravo Dujmić, za razliku od Deškovića, otvoreno ”skinuo kapu“ potpisivanju Sporazuma). Ako pod ”virtualnim“ Dujmić smatra knjiženje imovine od preko 250 milijuna kuna na Grad (dakle, uvećanje imovine Grada za preko 83%), svoje vlastito naslijeđeno punopravno članstvo u Nadzornom odboru LRH (a time i utjecaj na strateške odluke tvrtke), gašenje desetak sudskih sporova i pratećih troškova (jedan od tih sporova, izgubljen na prvostupanjskom sudu, prijetio je Gradu naknadom štete od 11 milijuna kuna) – onda i samo onda, gradonačelnik ima potpuno pravo. Dujmićevo, pak, prozivanje HANFA-e da je čekala Muzurov poraz na izborima kako bi donijela Rješenje je, naravno, rezultat njegove neupućenosti u rad HANFA-e: istina je, međutim, da je HANFA pošteno čekala Grad Opatiju da iskoristi sve mogućnosti pokušaja dokazivanja svog tzv. ”izvornog stjecanja“ (da se s time uspjelo, obvezujuća ponuda ne bi bila nužna), pa čak i da, preko predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a Hebranga, zastupnika Cappellija i Vesne Buterin, kao i dvoje potpredsjednika Vlade, Đurđe Adlešić i Uzelca, izbori izmjenu Zakona o preuzimanju dioničkih društava (nažalost, i ovo uzalud).
Odluka koju je Vlada donijela na svojoj sjednici od 23. srpnja 2010., prema kojoj novom nagodbom prenosi Ostojinom SN Holdingu svojih oko 55% dionica, svakako je bitno drugačija od prethodne iz 2005. Prvo, po ovoj nagodbi Ostoji se ne priznaju sva potraživanja, već obje strane osjetno nagodbeno popuštaju. Drugo i daleko važnije, nagodbom se ne dovodi u sumnju vlasništvo Opatije nad 25% + jednom dionicom: premda se Sporazum o prijenosu iz 2007. proglašava ništavim, Grad zadržava vlasništvo i ne mora više objavljivati obvezujuću ponudu. (Da je HANFA na sudu uspjela dokazati nužnost objave obvezujuće ponude, Grad bi morao opetovano plaćati velike kazne, a ne bi stekao pravo suodlučivanja u Skupštini.)
I poslije Ostoje – Ostoja
Što mogu biti Ostojini planovi s 55% LRH? Moguće je da će, kao što je to dosad već znao učiniti, pokušati nizom manevara podići cijenu dionica i potom ih prodati. Moguće je da će nastojati postupno steći apsolutni većinski paket (75%): na ovo upućuje njegova spremnost da, prema sadašnjoj nagodbi, preuzme na sebe obaveze Grada Opatije prema svim drugim dioničarima (tj. objavu obvezujuće ponude). Moguće je da će, ne mijenjajući vrijednost temeljnog kapitala, pokušati prodati pojedine nekretnine iz portfelja LRH. A moguće je i da će, što bi za Opatiju bilo jedino sigurno dobro, nakon detaljnog snimka stanja u firmi, odlučiti investirati (grdne) novce i LRH pretvoriti u svoj opatijski Valamar, dakle, četverozvjezdičasti hotelski lanac solidne kvalitete (da li odgovarajuće za Opatiju, druga je stvar).
Zahvaljujući ”virtualnom“ stjecanju dionica, Grad 2010., za razliku od 2005., mirno spava: Ostoja bez privole Grada ne može mijenjati Društveni ugovor, sjedište tvrtke, temeljni kapital, članove Nadzornog odbora… Sve to omogućuje upravo ona ”+1“ dionica koja nam je kreirala toliko problema. Kada nam je jedan simpatični mladi službenik HANFA-e potkraj 2007. sugerirao da ne inzistiramo na toj jednoj dionici koja povlači za sobom obvezujuću ponudu, mogao sam mu mirno odgovoriti stihom iz pjesme Roberta Frosta: ”That makes all the difference“.
Dr. sc. Amir Muzur / Opatijobajna.net
Vezane vijesti:
Ostoja ponovo vlasnik LRH
Ništa od Zakona o LRH
AUDIO: LRH, Miami, rebalans, mrkat, HDZ, Veprinac…
Uskoro Zakon o LRH
Grad Opatija o LRH
LRH: Ostoja ponovo u igri?
Pismo vijećnika opatijskim gospodarstvenicima

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net