Izborni leksikon: Dž kao džabalebaroš

dz-leksikon

Dažbalebarošem je jedan od korisnika Facebooka nazvao Ernieja Gigante Deškovića na njegovu profilu (prije nego što je komentar bio izbrisan), sugeriravši tako da osim četiri godine obnašanja pozicije zamjenika opatijskog gradonačelnika, bivši IDS-ovac nema nikakvog radnog iskustva. Ključno pitanje jest – je li iskustvo, zapravo, presudna stvar kod odabira vodećeg čovjeka u gradu? Jamačno nije, jer tada nitko pored, recimo, Lucijana Kosa ne bi imao šanse osvojiti mandat. Količina proživljenih događaja možda mogu donijeti neko ”predznanje” kod ”škakljivih” situacija, jer povijest se ponavlja, ali teško može biti jamac kvalitetnog upravnog rada.

Možda, onda, iskustvo u kombinaciji s mladošću kakvo ”zaziva” IDS? Pri kojem bi mladi, valjda, trebali biti vrelo novih ideja, a ”iskusni” kadrovi puni razloga zbog koje se te ideje ne mogu realizirati (budući da je ”sve već izmišljeno”, tako je i većina repertoara ideja istrošena).

Ili čista mladost, kako to smatra Akcija mladih u Matuljima, kada kaže ”mladi su vaša budućnost, počnite im vjerovati”. Sirova energija pogonjena buntom može biti jamac kreativnosti, no teško da se svakodnevni posao (grado)načelnika svodi na kreativno razmišljanje…

Niti otrcana fraza da netko ”dolazi iz gospodarskog sektora” nema previše veze s procjenom uspješnosti – gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić na tu je poziciju prešao s pozicije direktora uspješne firme, no da je partnerima u gospodarskom biznisu kazao kako planira podići kredit od 40 milijuna kuna s 20 milijuna kuna kamata kako bi gradio objekt koji će stvarati nove gubitke, vjerojatno bi se založili da mu se oduzme poslovna sposobnost. Dakle, nešto što u svijetu gospodarstva znači gubitak posla, u politici može značiti ”produženje ugovora”, pa je jasno da vođenje grada i vođenje firme nisu (u potpunosti) kompatibilne djelatnosti.

Naravno, svaki od ovih ”sastojaka” je dobrodošao – ekonomska logika, mladost, iskustvo – svaki za sebe doprinosi kvaliteti pojedinog kandidata. No, niti jedan od njih nije presudan za dobro obnašanje funkcije. Koje je onda ključno svojstvo gradonačelničkog kandidata? Osobno, usudio bih se reći da je to legitimitet, pojam koji u ovom slučaju smatram vrlo bliskim ”moralu u političkom smislu”, a ne pukim mehaničkim zbrajanjem glasova potrebnih za pobjedu (činjenicu da je netko na legalan način izabran smatram osnovom ”legalnosti” nečijeg mandata, a ne legitimnosti).
Što zapravo, onda znači legitimnost? Po meni, jednu ključnu stvar – mogućnost da se donosi i provodi racionalne odluke. Ne treba taj pojam brkati s moći, jer moć je sposobnost da se druge podvrgne svojoj volji, odnosno da ih se prisili napraviti (ili propustiti napraviti) nešto što ne bi htjeli. S druge strane, kod legitimnosti će drugi prihvaćati odluke zato što znaju da su najbolje koje se u tom trenutku mogu donijeti, jer su donesene iz čistog interesa za opće dobro. To znači da nisu uvjetovane pritiskom stranačkih kadrova, strahom za vlastitu egzistenciju i/ili položaj, mogućnošću dodatne zarade, prošlim grijesima odnosno ”putrom na glavi”, osvetom, željom da se pomogne ili pitanjem ”kako se sve to odnosi na mene”… Nego interesom grada i građana proizašlih iz racionalnog sagledavanja situacije.

Drugim riječima, legitimnost proizlazi iz karakternih osobina svakog kandidata (poštenje…), ali i njegove trenutne životne i političke situacije – netko tko je ucijenjen ranijim kompromisima ne može se voditi javnim, već svojim interesom.

Eh, sad – kako prepoznati legitimnost kod kandidata, i ima li ga itko među kandidatima za izvršne funkcije na Liburniji? Pa, to prepuštam individualnoj procjeni svakoga tko se nađe suočen s biračkim listićem ove nedjelje…

Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net