Izborni leksikon: Č kao Čekanje

Multimedijalni on-line magazin Liburnija.net pokrenuo je feljton vezan uz predstojeće lokalne izbore. Svakih nekoliko dana objavit ćemo novi autorski tekst, a kroz sljedećih nekoliko mjeseci analizirat ćemo političku situaciju i izborne šanse aktera u svih pet jedinica lokalne samouprave.

Dok čekamo da nam se ukažu svi zainteresirani pojedinci s ”mesijanskim kompleksom” koji bi željeli postati novi (grado)načelnici liburnijskih gradova i općina, barem smo saznali da nam se pozamašan snop papira koje trebamo pregledati na lokalnim izborima neće dodatno podebljati i listićima za europski parlament – ti će se izbori održati u travnju. Međutim, i bez njih imat ćemo u nedjelju, 19. svibnja, kada će se održati prvi krug izbora za lokalne dužnosti, poprilično posla, jer birat ćemo istovremeno (grado)načelnike i vijeća svojih lokalnih samouprava, ali i župana i županijsku skupštinu Primorsko-goranske županije.

Upravo i sam izborni model znatno utječe na rezultate izbora – primjerice, da se parlamentarni izbori provode u samo jednoj izbornoj jedinici koja bi uključivala Hrvatsku (pa i ”dijasporu”) kao što je to slučaj s predsjedničkim izborima, IDS sasvim sigurno nikada ne bi mogao ući u Sabor (osim kroz koalicije) kao niti ostale regionalne stranke poput HDSSB-a. Također, da se ukine izborni prag i ”fotelje” doslovno razdijele razmjerno rezultatima, to bi svakako doprinjelo šarolikosti društvanca u saborskim klupama, jer bi se u njih ”uvukli” razni ”marginalci” koji skupljaju svojih 1 do 2 posto podrške birača – budući da saborskih mjesta ima više od stotinu, tako bi za jedno bilo dovoljno manje od 1 posto biračke podrške na nacionalnoj razini. Ovako – od tih ”glasova bačenih u bunar” profitiraju najveće stranke.

Sam model lokalnih izbora ima nekakav čudnovati ”dvostruki” karakter izravnih i neizravnih izbora koji se odigravaju u isto vrijeme, odnosno mješavinu europske i američke političke tradicije. Naime, dok se u Americi većina između nekoliko stotina tisuća izbornih funkcija u državi – od školskog odbora do predsjednika – bira izravno, što podrazumijeva da se glas daje konkretnoj osobi, a ne organizaciji (pri čemu do izražaja dolaze osobine nečije ličnosti više nego konkretna ideologija), u europskoj su političkoj tradiciji u prvom planu stranke, što znači da se birači oslanjaju na svoju stranačku identifikaciju.

Takva stranačko-prezidencijalna izborna dualnost može dovesti i do čestih biračkih konflikata, odnosno nedoumice birača koji, recimo, podržava određenu stranku, ali ne i njenog kandidata za (grado)načelnika. Sličan problem imao je matuljski PGS na prošlim izborima – iako su kao stranka uvjerljivo najjači prema podršci birača, njihvog kandidata nadjačao je onaj koalicije SDP-HNS-HSU. Međutim, zamisliva je i obrnuta situacija – dugogodišnji simpatizer SDP-a sasvim će sigurno tu stranku podržati i u izborima za Vijeće, no to ne znači automatski da mu je i kandidat po volji, jer – kako je kazano ranije – ovdje umjesto stranačke identifikacije u prvi plan dolaze individualne osobine kandidata. Možda je njegov susjed kandidat suprotne liste, pa će dobrosusjedski odnosi nadjačati stranačku stegu… Ili se možda radi o tome da osobno poznaje kandidata te stranke, pa ima priliku svjedočiti njegovim manama…

Nije previše smjelo pretpostaviti da će ovaj problem ”unutarnjeg konflikta” najviše pogađati birače HDZ-a, ali i malih stranaka na ljevici kao što su Hrvatski laburisti – stranka rada. Naime, ako podrže njihovu listu za vijeće, birači će vrlo često dobro razmisliti prije nego što svoj glas daju i kandidatu za gradonačelnika – dok u izborima za gradske i općinske ”parlamente” i stranke s manjom biračkom podrškom imaju šanse osvojiti pokoje mjesto (primjerice, u Matuljima bi za jedno mjesto u Vijeću trebalo biti dovoljno oko 250 glasova – ovisno o postotku odaziva birača) jasno je da njihov preferirani kandidat takvih šansi nema, pa bi se glasanje za njega moglo činiti kao uzaludno trošenje svog biračkog prava.

Takvi će birači uglavnom potražiti ”sljedećeg u nizu”, odnosno onoga tko najviše odgovara njihovom ”ideološkom obrascu”, a da još uvijek ima šanse za pobjedu. U prijevodu, takva situacija u prednost stavlja ”centrističke” kandidate kojima se slijeva podrška ”konfliktnih birača” s obje strane političkog spektra.

Doduše, u situaciji dva izborna kruga, birači su skloni u prvome krugu glasati ”po duši”, a u drugome ”po razumu” ili pak ostati kod kuće, no u tijesnim izbornim utakmicama visokog emotivnog naboja, takav ”ležeran” stav vrlo često zamijenjuje želja ”da onaj drugi ne pobijedi”.

Dakle, možemo zaključiti – o novim (grado)načelnicima u gradovima s ”napetim duelima” uglavnom će odlučivati birači koji će svoj glas, umjesto preferiranom kandidatu, odlučiti pokloniti ”manjem zlu”.

Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net