In memoriam – Branko Muždeka

Branko Muždeka

Branko Muždeka

U svom, nažalost kratkom životu, jer pred njim su još bile najbolje godine životnog stvaralaštva, prošao je jako puno. Svuda je prezentirao svoje znanje, ali i našu ugostiteljsku ponudu. Svuda je pokazivao da konobar mora biti virtuoz u svom zanimanju. Spretan, ugledan, s velikim poznavanjem naše i strane gastronomije. I to je on bio.

Sjećam ga se kao mladog još nedoraslog dječarca, koji je iz svoje životne sredine došao u našu, novu i njemu posve nepoznatu – Ugostiteljsku školu. I kao da gledam one otvorene oči kako sa zanimanjem promatraju, kako upijaju nastavnikove riječi, njegov pogled… Ni sada se ne mogu oteti dojmu, kao da je njegova duša ostala tu, među nama, kao da nam još nešto želi reći, poručiti …

Doista su rijetki oni učenici koji ugostiteljstvo odaberu svjesno kao svoje buduće zanimanje i kao svoju cjeloživotnu struku kojoj žele podariti čitavo svoje znanje i umijeće. Doista su rijetki učenici koji svjesno prihvate izazov struke, koja nije ni stalna ni nepromjenjiva, koja ne završava nakon tri ili četiri godine školovanja, nego se nastavlja i razvija kroz sve godina rada, unapređuje se sve do mirovine, koji put i do kraja života …

Stoga bih rekao da su rijetki – koji su kao naš Branko – odabrali zvanje koje im je Bogom dano već od rođenja. Jer, Branko je bio izuzetan u svemu. Odličan učenik, vrijedan, marljiv, poslušan, zainteresiran, znatiželjan… Bio je željan znanja, nikad nije nedostajao na nastavi, nikad posustao u pripremanju nečega što mu otprve nije išlo od ruke, nikad nije rekao da nešto neće ili ne može, nikad nije bio loše volje, nikad nije uvrijedio prijatelja…

Što još reći za vrhunskog stručnjaka?

Njegova je ljubav prema gastronomiji i posluživanju bila besprijekorna. Zaljubljen u sommelierstvo od prvog dana kretao je uvijek s novim zamislima, s novim idejama, a sve su mu bile najbolje i vrhunski osmišljene. Stoga i ne čudi da je veoma mlad postao lider u Hrvatskoj u ovom segmentu ugostiteljstva i turizma.

U svom, nažalost kratkom životu, jer pred njim su još bile najbolje godine životnog stvaralaštva, prošao je jako puno. Svuda je prezentirao svoje znanje, ali i našu ugostiteljsku ponudu. Svuda je pokazivao da konobar mora biti virtuoz u svom zanimanju. Spretan, ugledan, s velikim poznavanjem naše i strane gastronomije. I to je on bio.

Bio je vrhunski ugostitelj i kao takav za svoje posljednje zaposlenje odabrao vrhunski restoran Bevanda u Opatiji.

Kao da je nešto predosjetio.

Najbolji s najboljim, Branko Muždeka i Branko Bevanda, najbolji ugostitelj i najbolji konobar – sommelier!

Ima li nešto intinuitivno u nama? Ako ima, oni su sada zajedno.

Dragi Branko!

Na tvom putu u vječnost prate te moje misli, moje molitve i ljubav tvojih najmilijih. Moja su sjećanja na tebe prelijepa, takva će i ostati. Želim ti da nađeš svoj mir u nebeskom beskraju i da tvoji najmiliji i najdraži nađu svoj mir u ovozemaljskom životu. Ti ih čekaj i dočekaj onkraj. Neka budu sretni i ponosni što su te imali. Ja jesam!

Damjan Miletić / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net