Halucinacija Davora Žica: Događanje naroda

Foto: Korzo.net

Foto: Korzo.net

Ustalasala se masa na glavnoj ulici. Rame uz rame, noga pred nogu, zaputili su se na put ka boljoj budućnosti. Povici bruje sa svih strana, uzvikuju se parole ”eS-De Partija, građevinska akcija”, a na transparentima na kojima masnim crnim slovima piše ”Kruha i igara”, onaj ”kruh” prekrižen je crvenom bojom.
Osim na asfaltu centralne prometnice, koja je zatvorena za promet, pa dostavna vozila stoje parkirana na trotoarima trubeći veselo u znak podržavanja ovog svečanog trenutka, veselo je i na prozorima kuća koje nadvisuju ”maršalovu”. Na svakom prozoru stoje barem dvije glave, nagnute preko opatijskih gradskih zastava, dobacujući povike odobravanja na ruskom, talijanskom i njemačkom jeziku.
Osim riječi podrške, s prozora stižu i razni sportski rekviziti – odbojkaške lopte odbijaju se od zidova kuća, ping-pong loptice kotrljaju se nizbrdo Ulicom maršala Tita, a pad boća s gradskim logom ublažavaju glave prolaznika.
– Pozdravljamo gledatelje Dnevnika na Prvom koji su se upravo uključili u ovaj prijenos, uzbuđeno drhti glas Miće Dušanovića koji iz studija komentira ovo sportsko događanje ”par excellence” u društvu Dražena Turine Šajete.
Defile predvodi gradonačelnik Ivo Dujmić, noseći u rukama kamen-temeljac, koji je kao pokazatelj štedljivosti gradskih vlasti iskopan iz vaze s cvijećem kraj nekadašnjeg Kina, kako bi bio zakopan u rupi netom otvorenog gradilišta na Lipovici. Za njim, kao na Olimpijadi, koračaju gradski sportaši podijeljeni po sportovima, visoko u zrak podižući tabelu s imenom svog kluba. Vaterpolisti se smrzavaju u kupaćim gaćicama, a karatašima su od zime odrvenjeli bosi tabani. Nogometaši u kopačkama spotiču se o buline pobacane s prozora, a rukometni pivoti dijele laktove i lijevo i desno kako bi se izborili za čim bolju poziciju.
Desetak koraka ispred svih hodaju članovi Puhačkog orkestra Lovran, koji prate izvođača Dražena Turinu Šajetu u izvedbi ultimativnog hita Pipsa – ”Nogomet”. Zašto ”Nogomet”, pitam se kroz maglu, pa ne otvaramo gradilište nogometnog igrališta nego dvorane? Bolje bi bilo da sviraju onu himnu Olimpijade iz reklame za Nike tenisice…
Ali i prije nego što su dovršili refren maratonske himne – ”I would walk 500 miles”, i prije nego su tisuće ljudi prešle pet stotina milja, stigle su na cilj. Na ulasku u nekadašnji ”Komunalac”, a od danas gradilište sportske dvorane, dočekao ih je (kako priliči) odbor za doček na čelu s voditeljem ceremonije Draženom Turinom Šajetom.
– E-vo…, krenuo je prvi govornik, ali prije nego što je stigao nastaviti misao, prekinulo ga je glasno uzvikivanje naroda. Komešanje je započelo negdje u sredini, kad su se karataši podijelili na dva tabora i međusobno se sukobili, a opću zbrku iskoristili su stolnotenisači, koji su svih izvijestili o tome da sad postoje tri različite grupe koje međusobno ne komuniciraju, pa se stali gađati onim malim gumiranim reketima. Vaterpolisti su skontali da u dvorani neće biti bazena, osim ako se slučajno ne naleti na podzemne vode, pa su uzeli svoje lopte i otišli kući, a jedriličari su se posvađali oko toga čiji tata na ime kluba diže više love. Zbunjeni rekreativci povukli su se sa strane i okupili oko banera ”Četrdeset godina sanjao sam san, sportom ću se bavit’ svaki dan!”, i dok si kazao ”smanjenje sportskog proračuna za trideset posto”, govornik je ostao sam pred ogromnom rupom u zemlji.
– A šta ide tu unutra, pitao je neki klinac, očito nesvjestan situacije oko sebe.
– Prirezi, porezi, prihodi od prodaje gradskih nekretnina, plaće tvojih roditelja, socijalna davanja i stipendije, odgovorio mu je lažljivi provokator prije nego što se probudio.
Family Guy – Peter und The Proclaimers

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net