Grafike Lovrana u djelima Janeza Vajkarda Valvasora

Objavljeno 03.01.2014.

valvasor_lovrana

Teško je nabrojati sva znanstvena polja kojima je Valvasor dao svoj doprinos. Putniku po Europi i Africi, prijatelju brojnih učenjaka svog vremena mnoge generacije puno duguju. Bio je jedan od prvih sustavnih kartografa na ovom području, bavio se izučavanjem Cerkniškog jezera što mu je u konačnici donijelo priznanje i članstvo engleskog Kraljevskog društva.

Lovran – Johann Weichard Valvasor odnosno Janez Vajkard Valvasor, kranjski plemić, potomak stare talijanske bergamske obitelji, rodio se u Ljubljani 1641. godine. Školovao se kod ljubljanskih isusovaca što je bio tek početak njegovog širokog obrazovanja. Homo universalis koji se bavio geografijom, topografijom i kartografijom, te poviješću, etnologijom i astronomijom, izučavao heraldiku, numizmatiku i sfragistiku, između ostalog, posjedovao je i zbirke instrumenata, umjetnina i rijetkosti.

Teško je nabrojati sva znanstvena polja kojima je Valvasor dao svoj doprinos. Putniku po Europi i Africi, prijatelju brojnih učenjaka svog vremena mnoge generacije puno duguju. Bio je jedan od prvih sustavnih kartografa na ovom području, bavio se izučavanjem Cerkniškog jezera što mu je u konačnici donijelo priznanje i članstvo engleskog Kraljevskog društva, a njegova dopisivanja s Thomasom Galeom i Edmundom Halleyem na području astronomije rezultirala su širenjem novih Newtonovih teorija u ovaj dio Europe, te osobno prijateljstvo i napokon posjet Halleya Rijeci.

OSNIVAČ TISKARSKE RADIONICE
Valvasor je osnovao i knjižnicu čiji su dragocjeni primjerci često onodobno bili od presudne važnosti za širenje novih znanosti dok su danas neprocjenjivo blago rijetkosti i neiscrpan izvor podataka na gotovo svim naučnim poljima. Sama biblioteka je danas dio Metropolitane, knjižnice Zagrebačke nadbiskupije pošto ju je Valvasor prodao zagrebačkom biskupu Aleksandru Ignaciju Mikuliću krajem 17. stoljeća. Godine 1678. Valvasor je osnovao tiskarsku radionicu u Wagensburgu (Bogenšperku), dvorcu kojeg kupuje još 1672. godine. Iz te su radionice potekla mnoga kartografska i putopisna djela, a između ostalog i Topographia ducatus Carnioliae modernae (1679.). Njegov prijatelj i učenik, još jedan znameniti erudit ovih prostora, Pavao Ritter Vitezović, upravo stečena znanja tijekom boravka u Bogenšperku odnio je sa sobom u Zagreb i uspješno otvorio poznatu tiskarsku radionicu. Vitezović je i jedan od suradnika na spomenutoj knjizi, objavljenoj kao album veduta s tek nešto teksta, u kojoj je svoje je mjesto među tristotinjak ilustracija našao i prikaz Lovrana. Grafiku je, po Valvasorovom crtežu, izveo Andreas Trost iz Graza. Gotovo čitava Topographia ducatus Carnioliae modernae, odnosno čak dvije trećine njenih ilustracija, 1689. uvrštene su kao jedna od ukupno petnaest cjelina monumentalnog Valvasorovog djela Die Ehre dess Hertzogthums Crain. Djelo je objavljeno u Nürnbergu, na njemačkom jeziku kako bi bilo dostupnije što većem broju čitatelja, a od samog nastanka do danas ono je neprocjenjiv povijesni izvor i sveobuhvatni dokument o ovom dijelu Europe s kraja 17. stoljeća.

NEPROCJENJIVA VALVASOROVA IZDANJA
Ostvarenje od kapitalne važnosti, objavljeno u četiri sveska, na ukupno više od tri i pol tisuće stranica, s grafikom Lovrana koja je uvrštena kao jedna od ukupno petstotinjak ilustracija. Vrlo slična prikazu objavljenom 10 godina ranije, 1679., no otisnuta s različite ploče, nešto slabije kvalitete i s manje detalja. Za svoje ‘enciklopedijsko’ izdanje Die Ehre dess Hertzogthums Crain, za razliku od luksuznijeg albuma u manjoj nakladi kakav je bio Topographia ducatus Carnioliae modernae, Valvasor je često koristio prilagođene stare bakrene ploče. Prilagodio bi ih tako da bi prizor ‘skraćivao’ odnosno ‘rezao’ jer se sada radilo o drugačijem, manjem formatu, te tiskao nešto promijenjenog, skraćenog prikaza. No kod Lovrana to nije bio slučaj. Napravljena je nova bakrena ploča, doduše u većoj žurbi, ali evidentno po istom crtežu. Objavljivanjem tih grafika u oba vrijedna Valvasorova izdanja, Lovran je, zajedno s prikazima još nekoliko hrvatskih gradova poput Kastva, Pazina ili Mošćenica, našao svoje mjesto u korpusu svjetske kulturne baštine neprocjenjive vrijednosti.

Maja Karić / Lovranski list / PodUčkun.net

Oznake: , , , , , , , , ,

Vrati se natrag »