(G)LO (K/B)ALNO – Alea iACTA est!

26/02/2012

Za liburnija.net piše Robert Kurelić…

Alea iACTA est! – Kocka je bačena…

Ove je, navodno, riječi, Gaj Julije Cezar izgovorio neposredno prije prelaska Rubikona, plitke, od blata crvenkaste riječice u sjevernoj Italiji (danas Emilia Romagna) koja je u vrijeme Rimske Republike dijelila Italiju od Cisalpinske Galije i predstavljala granicu koju rimski provincijalni namjesnici nisu smjeli preći s vojskom.

Cezar se o to pravilo oglušio i Rubikon prešao 10. siječnja 49. pr.n.e. te sa jednom legijom – trinaestom – koja ga je vjerno pratila i u galskom i građanskom ratu, potjerao brojčano višestruko nadmoćnog Pompeja iz Italije i postao, u narodu omiljeni, diktator.

Cezar se nije imao potrebu skrivati. Naprotiv, hrabro se i odvažno kretao u susret sudbini i do te je mjere transformirao rimsku republiku da je ona prestala postojati i ustupila mjesto Carstvu. Danas, međutim, važne se odluke koje društvo iz temelja mijenjaju, više ne donose tako javno i odvažno, već se prekrivaju velom tajne, računajući na opću apatiju i rezigniranost društva koje bi trebalo iste progutati i provariti bez previše razmišljanja. Jedna od takvih je i, sada sveprisutna ACTA kojom se pune novinski stupci, uglavnom u rubrici ”Svijet“ u kojoj čitamo o uspješnim prosvjedima nekakvih Poljaka ili ”Vjerovali ili ne“ o isprici slovenske veleposlanice u Japanu svojim sugrađanima što je taj zloglasni sporazum potpisala.

ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement), odnosno ”Trgovački sporazum protiv krivotvorenja“ prodaje se pod krinkom zaštite autorskih prava, pa je i naš Predsjednik, tvorac omiljenog nam ZAMPA, ustao u njegovu obranu, ali je, suočen sa snažnim otporom, priznao da o toj problematici baš i nema pojma, pa je odlučio organizirati raspravu u svom Uredu na koju će pozvati i predstavnike hakerske grupe Anonymus. Brižan FBI već se mjesecima muči kako stati Anonimcima na rep. Prisluškuju, prate, love, osnivaju radne skupine, surađuju s interpolom, troše milijune dolara… a sve što su trebali napraviti je poslati im poziv na razgovor.

No dobro. Recimo da smo svi načelno voljni priznati da autorska prava na neki način treba štititi. Velike medijske korporacije ustrajne su u tome da svaki, ali baš svaki nelegalni download predstavlja izgubljenu dobit. Prosječni hrvatski pubertetlija koji u tjedan dana skine deset albuma neposredno je oštetio multi-bilijunski konglomerat za barem 1000kn jer je pretpostavka da bi taj isti dječarac sve te albume legalno kupio u trgovini. Jednako tako i filmovi, igre, stripovi i knjige. Hrvatski tinejdžer, prema računici izdavačkih kuća, raspolaže sa barem 5-10 tisuća kuna mjesečnog džeparca za multimediju, a mi pričamo o nekakvoj krizi. Ne treba biti Einstein da bi se uvidjelo koliko je naopaka ta logika. Nešto poput Predsjednikovog ZAMP-a koji Rolling Stones-ima želi naplatiti, ali ne i isplatiti naknadu za autorska prava, dok istovremeno nema nikakvih problema s plagijatima, pa dopušta ovom neznanom Meksikancu da, neometano, kopira mukotrpni, kreativni rad naših lokalnih umjetnika!!!

Problem nije u načelu zaštite autorskih prava, već u principu batine koji izdavači zagovaraju. Francuska je već primjenila takozvani HADOPI zakon prema kojemu web-policija može trajno isključiti pristup internetu onome koga tri puta uhvate u nelegalnom downloadu. Neizmjernu provalu smijeha izazvala je činjenica da je sam logo web policije napravljen u fontu koji je autorski zaštićen i dobavljiv jedino piratskim, odnosno nelegalnim putem. Što priliči Jupiteru, ne priliči volu, rekli bi stari Rimljani. Jedan od članaka ACTA-e predviđao je upravo takav princip isključivanja interneta koji su već osudile brojne udruge i institucije diljem svijeta, a u suprotnosti je i sa odlukom Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih Naroda koje je pristup internetu proglasilo temeljnim ljudskim pravom dok su Finci isto ugradili i u svoj ustav.

ACTA-a gotovo sigurno neće zaživjeti, barem ne u sadašnjem obliku. Poput SOPA-e i PIPA-e protiv kojih je ustala čitava Silicijska dolina, tako će i ACTA pasti u Europskom parlamentu jer su i europski čelnici shvatili da je mladež politički uglavnom pasivna… dok ih se ne dotakne u živac. No riječ je o dubinskoj iskvarenosti poslovne logike koja lobira (što je profinjeni zapadni izraz za podmićivanje) za grublju i oštriju kontrolu autorskih prava, odnosno za nametanje američkog modela Europskoj Uniji kako bi se spomenutog tinejdžera i njegove roditelje moglo zbog dva albuma tužbama otjerati u bankrot. Riješenje bi možda trebalo potražiti u drugom smjeru.

Bivši šef britanskog ogranka Warner Music rekao je da bi glazbeni CD trebao koštati 1 (slovima: JEDNU) funtu, pa bi se stalo na kraj piratima. Međutim, izdavači se neće predati bez borbe. ACTA, PIPA, SOPA su poput vampira, te brzo odumru kad dođu na danje svijetlo, no to ne znači da nas sutra neće iznenaditi nekakav novi akronim. Koliko su industrija i lobiji podmukli možda najbolje ilustrira sljedeći primjer. Što mislite, jesu li politički zagovornici ACTA-e koračali hrabro i odvažno poput Cezara? Koje li je to tijelo EU dalo mandat svojim veleposlanicima za potpisivanje sporazuma u Tokiju? Riječ je naravno o Vijeću EU u kojem se ministri zemalja članica sastaju radi koordinacije zajedničkih političkih aktivnosti. A koji li su to ministri odobrili sporazum o internetskoj špijunaži svojih građana, zabrani generičkih lijekova (jer i to je bio dio ACTA-e, kako bi se i farmaceutski lobi malo okoristio svojim monopolima, a ljudi umirali zbog skupih lijekova), lišavanju interneta i slobode zbog piratskih filmova? Ministri uprave? Znanosti? Policije? Nijedno od navedenog. ACTA-u su, ni manje ni više, odobrili Ministri Poljoprivrede i Ribarstva, tamo negdje između ribolovnih kvota za 2012, cijepljenja ovaca protiv plavog jezika, a bogami i kečige!

Čovjek bi doslono pomislio da nam temeljna ljudska prava diktiraju Đuro i Nele u svojim najboljim danima.

Ali svako zlo za neko dobro. Budući da nam u Opatiji nedostaje manifestacija, mogli bi u Voloskom, malom mjestu s dugom tradicijom ribarstva organizirati veliku raspravu o autorskim pravima, pozvati Anonymus, FBI, Ruperta Murdocha i usput im dati malo sardele i vina. Ne znam smrdi li ACTA poput one ribe u Asterixu da su je morali na sastanku ministara poljoprivrede donijeti, ili su prvo bili na jednoj žešćoj ribarskoj, pa onda odlučivali, ali u svakom slučaju ovo nije tema za zajebanciju. SOPA, PIPA, ACTA.. ne smijemo se zavaravati. Koliko god ne uspijevali, lobiji neće odustati i kad tad postati će ozbiljno, pa ni naši političari neće glumiti junake izjavama ”kako je nećemo potpisati“, već je dobiti od jedne određene države zapovijed da budu tiho i potpišu. Daleko smo mi od Švicarske koja je nedavno službeno objavila rezultate istraživanja prema kojima nema nikakve potrebe da mijenjaju zakone koji kažu da je ”download za osobnu upotrebu potpuno zakonit“. Samo su ustvrdili ono što je većini jasno: Nelegalni downloaderi više posjećuju koncerte i kupuju više igara, a mali bendovi uspijevaju doći do publike.

Od PIPA-e i SOPA-e su nas obranili Amerikanci, od ACTA-e Poljaci, a sutra već možda mi budemo morali biti na braniku internetskih sloboda. Ne zavaravajmo se. Ovo možda je globalna tema, ali pritisak uvijek počinje lokalno.

Oznake: , , , , , , , , , , , , , , ,

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads

  • Ads