Feljton: Vasanska – mića zemja za čuda judi (uvod)

Objavljeno 05.01.2015.

vasanska_pov_2_15

O povijesti opatijskog naselja Vasanska u feljtonu koji će uskoro biti objavljen i kao knjiga piše dr. sc. Roberto Žigulić.

Bog zna koliko se j’ va susešćine tj. va Opatije, va petnajstak let od kako je dofinjena željeznička pruga od Pivki do Reki i otrprt štacijon pul Matuj, tega storilo. No jeno j’ zaspraven sigurno, a to j’ da se Opatija, početkun 90-teh let XIX. stoljeća više ni imela kamo širit. Kako j’ teren va podnožje Učki strm, za storit vilu malo daje od mora trebalo bi puno i teško kopat, a se bez mogućnosti da se angažira građevinska mehanizacija ka va to vreme još ni ni postojala.

feljton_vas_1_1

Drugi pak problem opatijskoj gradskoj vlasti tega vremena predstavljale su posljedice lošega početnega prostornega planiranja Opatije. Ono j’ rezultiralo z činjenicum da su z igre već bili isključeni najatraktivniji deli opatijske obali ki su se nalazili na rubeh Opatije. Tako j’ na Slatine bil predviđen smještaj industrijske zoni z praonicum, postrojenjen za pumpanje vodi, konjskemi štalami i z plinarum. Z tega razloga trebalo j’ sest za stol z susednum općinun Leprinac te njim ponudit del opatijskega turističkoga kolača spakiran zajedno z delun neatraktivneh sadržaji keh je bez čekanja trebalo premestit z Opatije. Va toj je štorije jedan od temeljneh aduti Južneh železnic i kapitala ki j’ stal zad njih, bila činjenica da j’ Opatija na državnem nivoe već bila prepoznata kot elitna turističko – zdravstvena destinacija, te je z posebnim zakonon 1889. leta bila proglašena prvin morskin klimatskin lječilišten na Jadrane.

feljton_vas_1_2

Va to su vreme leprinački poteštati bili Anton Hlanuda, okol 1885. i Ivan Peršić okol 1890. leta. Za vreme prvega, Općina bilježi solidni izvoznički rezultati povezani z prodajun drva i ugljeva preko ičićanskega porta, a drugi 1890. leta potpišuje va financijsken smisle skroman općinski proračun kade se zmej ostalega troši i na babice, šintara, mežnjara i održavanje gradske uri. No i siromašan partner, kakov je leprinačka općina bila va to vreme, ima svoji interesi i more z pregovori provat zvuć najviše ča se va ten momente more dobit. Ovde to znači provat osuvremenit i razvit jedan svoj nerazvijen i nenastanjen del, ki će va narednen periode kroz komunalni doprinosi i povećanu potrošnju oneh ki tu budu prišli, prnašat čuda soldi va općinsku blagajnu. Na pregovarački stol bila j’ prema temu stavna po sen sega prazna karta priobalnega dela leprinašćine, od potoka Banina na zapade do potoka Vrutki na Istoke, ka se je protezala kroz tri leprinačke porezne općine Pojane, Bernardovu (Leprinac) i Vasansku, a osin tri kuće va pojansken dele Iki i pet va pojansken dele Ičić, desetak kuć va leprinačken dele Ičić i tri kuće va Vasanskoj, se drugoj j’ bilo prazno i nenastanjeno.

Prema temu, ono ča leprinačka općina na svojen priobalnen dele nuti opatijskemu lječilištu više j’ nego fascinantno i oličenje j’ čiste, nedotaknjene prirodi. Ako se gleda samo za Vasansku, onda sakako trebe partit od potoka Vrutki z ten da se je opor i nepripitomljen krajolik baruštini pomalo z leti kultiviral, naročito kada se j’ delal hotel Belevue, a da su se moćni zviri potoka Vrutki rešili kada se j’ storil hotel Palace. Onda j’ potok natkrit od mora do visini hotela Quisisana. Zdola državne cesti, na meste utjecanja va more, bil je natkrit trodjelnin svodun ki su judi popularno zvali Tri mosti. Od Tri mosti prema zapade bila je prej izgradnji plaži i prej proširenja cesti prema moru vela plićina na koj se j’ za vreme oseki moglo nabrat čuda račić, mekušac i drugeh mićeh organizam ki su živeli va more. Ti su organizmi bili dobra ješka za ribarenje i prema njimi je narod zval ovu lokaciju Račišće.

feljton_vas_1_3

Do Račišća bila je mića uvalica, zaštićena od juga z morskemi stenami, va koj je bilo mesta za dve do tri barke i ku j’ narod mej sobun zval Portić pod Fratra, po nadimke stare opatijske i vasanske famiji Letiš, ka j’ nad cestun imela svoju kuću na adrese Vasanska 2 i 3. Kašneje je taj portić bil proširen i učvršćen z mićen lukobranun. Za jakeh dažji bujica j’ tu nanašala velike količini mulja pa je portić so to vreme slabo korišćen radi svoje plićini. Neč daje bile su smešćene tri špilje ke su zgledale kot kade za kupanje pa je to mesto onda dobilo naziv Banjica. Te su kaverne trejseteh let XX. stoljeća zazidane va sabiralište općinske kanalizacije Zdola pansiona Breiner, dok još on ni bil storen, na morskeh je stenah bil takan kolac ki j’ nestal 90-teh let XIX. stoljeća, pa je zato kod spomen na njega, narod to mesto zval Kolac.

Prema istoke od banja Quitta, na obalnem pute je za jačeh dažji zbijal vrutak a ča j’ vavek bilo kumpanjano z jakin rompotanjen vodi. Zato j’ to mesto z vremenum dobilo naziv Vražji zvir. Sam je banj Quitta storen na lokacije Lučica, na koj je stara opatijska i vasanska famija Brčić – Jurković (z adresi Vasanska kbr. 1) držala svoju barku za lepega vremena. Neč zapadneje od banja Quitta (konfin porezneh općin Vasanske i Bernardove (Leprinca)) još je i danaska mića dražica ka je svoje ime dobila po staremu opatijskemu mornaru Vinku Miranu, zvanemu Tonišić (od Anton = Tone, va kastavskoj su se gospoštije često rabili nadimki Toniša, Tonišov, Tonišić itd.). On se j’ tu znal skrit pred neverun, 80 – teh i 90-teh let XIX. stoljeća. Magar je umrl 1903. leta, za duže je vreme va imene te dražice, porto Tonišić, ostalo senjano njigovo ime.

Magari se va proputovanju daje na zapad pojavjuju predivni priobalni pejzaži Bršljena, Špadićeveh sten, Dive groti, Dubokega i Punta Kolovi, ovde va njihoven opisivanju vaja fermat, aš oni su preko kunfina Vasanske i Bernardove, a ovo je ipak štorija od Vasanske…

Roberto Žigulić

Oznake: , , , , , , , , ,

Vrati se natrag »