Tjedni retrovizor

No, zamislite kako je tek meni. Treba opisati tri događaja, a događaja niti za lijek… Dobro, ako povjerujemo gradonačelniku i gradskoj mašineriji za odnose s javnošću, događajem bi se moglo prozvati otvorenje boćarije na Poljanama, no što ćemo s ostala dva? Pijaču pokle dela smo već imali, kao i LFF koji je evociran u razgovoru s Igorom Bajokom. Fešta na Dražici je zanimljiva, ali tih fešti je u ovom retrovizoru, pa i na portalu ovog ljeta bilo kol’ko ‘oćeš. Mislim, fora je ta nova inicijativa za oživljavanje stare fešte, dobra je i lokacija, i cuga i hrana skoro po niš, al’ opet… Možda bi nam ipak trebalo nešto jače, nešto zanimljivije, nešto ispod čega se može ostaviti zajedljiviji komentar…

Onda mi je palo na pamet da napišem nešto o prolasku nogometaša NK ”Opatija” u šesnaestinu finala Kupa Hrvatske. Tu bi se dalo i zgodan stih naći – ”nou-nou-nougomet” od ”Pipsa” i riješena stvar. Al’ šta nije to bilo pretprošli tjedan? Prošlog su samo izvučeni parovi, a onda je Opatija i izgubila na gostovanju… Možda je bolje te bolne rane ne otvarati.

Eliminirao sam i info-panoe na Voloskom koji su zgodni i informativni, ali tu nema neke dinamike. Oni su postavljeni i to je to. Neće se ništa s njima događati. Barem do izbora za mjesne odbore. Kastavski susret harmonikaša – simpatično, ali ne znam što bi se tu još moglo dodati, kao ni na izložbu u Opatijskom portunu.

U Kastvu su bila još i dva natječaja, ali nema ni u tome nekog šuga, a sve ostalo su manje-više najave. I što sad?

Ostaje nam kao događaj – ako povjerujemo gradonačelniku i gradskoj službi za odnose s javnošuću – samo otvorenje boćarije na Poljanama. A ja baš i nisam neki vjernik. Uostalom, o tome možete već sve pročitati na gradskim stranicama, internetskoj televiziji, listu Opatija… Sve što bih ja eventualno mogao dodati bilo bi utuživo, pa možda bolje ne čačkati mečku…

Tako da – ništa. ‘Ajte vi lijepo kući…

Davor Žic

Kastav - Zaštita predmeta u muzejskim zbirkama jedna je od temeljnih muzeoloških funkcija. Pored održavanja odgovarajućih konstantnih mikroklimatskih uvjeta, ponekad je potrebno na predmetima provoditi konzervatorsko-restauratorske postupke kako bi predmet što duže održao svoju cjelovitost. Takav postupak proveden je na zastavi društva sv. Mihovil iz Rubeša.

Liburnija.net: Zastava Društva po raznim fazama restauracije

Zastavu je Muzejskoj zbirci Kastavštine predao Dom braće Milih 1978. godine. Našla se u prvom stalnom postavu otvorenom 1981. godine. U izvještaju Društva za 1907. kao autor nacrta zastave navodi se Ignjat Sinčić.

Zastava je pravokutnog oblika dimenzija 133×106 cm, uokvirena je resama na tri strane i pričvršćena na stijeg zakovicama. S obje strane zastave nalazi se jednak pravokutan okvir sazdan od geometrijskih motiva, šiljatih trokuta u tri boje, plavoj, crvenoj i bijeloj. Unutar okvira na prednjoj strani teče natpis Udruga Sv. Mihovila Rubeši ustrojena god. 1901. ispod kojega je prikaz rukovanja, te natpis ”Jedan za sve svi za jednoga”, geslo društva. Na stražnjoj strani nalazi se grb s likom mjesnog zaštitnika Sv. Mihovila. Iznad i ispod grba stoji natpis Udruga Sv. Mihovila Rubeši.

Zastava je izrađena od pamučne tkanine, svile, zlatne i srebrne srme, metalnih trakica i resica. Stijeg je drveni s metalnim ukrasnim vrhom u obliku lire. Nakon što je dugi niz godina zastava bila izložena i pod utjecajem raznih nepovoljnih čimbenika iz atmosfere, postala je krhka. Osnovni pamučni sloj bio je u dobrom stanju, ali su niti svilene osnove na većem dijelu zastave bile potpuno ispucane, a na nekim mjestima potpuno nestale. Borte su postale vrlo krhke, a drveni stijeg se deformirao.

Čitava površina zastave bila je prekrivena debelim slojem prašine, mrljama od vlage, tragovima gljivica i mikroorganizama Konzervatorsko-restauratorskim radovima uklonjena je prašina i mrlje, glavna pamučna konstrukcija je sanirana, svilena tkanina je obojana na mjestima gdje je boja bila izblijedjela. Mesingani ukras vrha stijega je očišćen i zaštićen završnim zaštitnim lakom.U Muzejskoj zbirci Kastavštine trenutno nije moguće osigurati uvjete za izlaganje zastave sukladno konzervatorskim zahtjevima i preporukama. Zastava će stoga biti pohranjena u muzejskom depou u strogo kontroliranim odgovarajućim mikroklimatskim uvjetima kako ne bi došlo do oštećenja.

Liburnija.net: Portret pedesetak članova Društva pred crkvom sv. Mihovila

Drušvo sv. Mihovila Rubeši
Društvo je osnovano 1901. godine. Svrha mu je bila novčano pomagati članove u slučaju bolesti i smrti, a jedan dio sredstava bio je namijenjen prosvjećivanju i obrazovanju članova društva i njihovih obitelji. Sjedište je bilo u Rubešima, a obuhvaćalo je nekoliko okolnih naselja i sela Srdoči, Jurčići, Jušići, Trinajstići, Matulji. Društvo je djelovalo do Prvog svjetskog rata, a zatim je obnovljeno 1923. i djelovalo je do Drugog svjetskog rata. Pravila Društva sastavljena su 1901. g. i bila su sastavni dio članske iskaznice koju je svaki član prilikom pristupanja dobivao.

Pravilnik određuje način i strukturu upravljanja društvom, uvjete pod kojima se pomoć dobivala. O pristupu novih članova mogli su se izjašnjavati svi dotadašnji članovi. Plaćala se naknada prilikom pristupanja te mjesečna članarina. Prikupljena sredstva su se ulagala kako bi se kapital društva povećao, no bilo je strogo određeno gdje se novac mogao ulagati. Pravilnik sadrži odredbe o načinu prestanka djelovanja Društva te o raspodjeli kapitala nakon toga. Zanimljivo je da je imovina nakon isplaćenih obaveza namijenjena Općini Kastav na upravljanje za potporu učenicima Delavske škole čiji su preci ili rođaci bili posljednji članovi Društva.

Veljka Spinčić Rajko / Glas Kastavski / Liburnija.net

A upravo tradicionalno hodočašće vjernika Istre u svetište Majke Božje Trsatske održalo se je ovog vikenda, što nije promaklo ni našem fotoreporteru koji ih je uslikao dok su prolazili kroz Mihotiće prema Trsatu. Šezdesetak istarskih hodočasnika, koji ovaj običaj njeguju već godinama, krenulo je pješice iz Poreča prema Trsatu, u povodu Male Gospe.

U subotu je održano koncelebrirano misno slavlje u perivoju svetišta s početkom u 11 sati, a predvodio ga je porečko-pulski biskup Ivan Milovan.

Liburnija.net: Hodočasnici iz Istre na svom putu kroz Matulje...

N. Cvjetović / Liburnija.net

…cijena ulaznice je 20, odnosno 25 kuna na dan koncerta…
.

Lovran – Legenda istarskog rocka, miljenik žena i jedan od prvoboraca ča-vala Alen Vitasović nastupti će u petak, 10. rujna u lovranskom klubu ”Loop”. Na hrvatsku glazbenu scenu Vitasović se probio 1993. godine uspješnicom ”Ne moren bež nje”.

Alen Vitasović - Ne moren bez nje

Davor Žic / Liburnija.net

Vezane vijesti:
VIDEO: Dve, tri s Alenom Vitasovićem
VIDEO, FOTO: Opatijci pružili ruke za Suzanu…

…utakmica se igra u Opatiji, 22. rujna s početkom u 15 i 30 sati…

Opatija – Nogometaši ”Opatije” pobjedom nad ”Velebitom” izborili su ulazak u šesnaestinu finala Nogometnog kupa Hrvatske i susret s prvoligašem.
.

Davor Žic / Liburnija.net

Vezane vijesti:
FOTO, VIDEO: Nogometaši Opatije izborili šesnaestinu finala Kupa
Opatija preko Velebita do prvoligaša
VIDEO: Đuro Mihočka ostaje predsjednik NK Opatije
Razgovor: Đuro Mihočka – Dupla kruna za 100. rođendan

Ministarstvo kulture RH proglasilo je kolekciju paške čipki Benediktinskega samostana Sv. Margarite va Page kulturnen dobron Hrvatske. Kako se navodi va obrazloženje ministarstva paška čipka je va Pag prišla upravo zahvaljujuć časnen sestran benediktinkan ke su još 1579. leta delale taj vredni vez, a va 19. stoljeće su osnovale prvu školu va koj su podučavale šivanje paške čipki. Do današnjega dana se j’ paška čipka prenosila z generacije na generaciju. A da danas postoji jena Kastafka med retkemi Hrvaticami ka ni Paškinja, a šije pašku čipku, posvedočit će sledeći intervju…

Jelena Zamlić ima šezdeset i dve leta, rodom je Kordunašica, a va Kastav je prišla pred preko četrdeset let tako da se j’ navadila i po domaći povedat i za se reče da je niš drugo leh Kastafka…

Liburnija.net: Kako ste počeli šit pašku čipku?
Jelena Zamlić: Pred čuda let san već počela delat ručni radi aš san va Zagrebe finila tečaj krojenja i šivanja, a kad san v Reku prišla san se navadila va Bagate mašinsko štikanje. To mi se skupa ni bilo dosta, pogotovo kad san šla va penziju, pak san se tanto odlučila 2006. poć na Pag vadit se šit pašku čipku. Kada san prvi put na televizije videla tetu Uricu kako poveda od paške čipki, ja noćima nisan spala, nego san mislela kako prit do nje i kako se to navadit. Valda mi je Bog pokazal put.

Jelena Zamlić z Brestovic – med retkemi z Hrvatske ka ni rojena na Page, a šije pašku čipku i to z srcen i dušun

Liburnija.net: Kako su judi reagirali kada ste prvi put prišli na Pag?
Jelena Zamlić: Stručna učiteljica je verovala va me, pogotovo kad je par dan gjedala kako moj interes se više i više raste. Čak mi je rekla da iman Božji dar i da samo gren naprvo, aš ja san sa bila va ten. Ma ne moren ni opisat koliko! Druge Paškinje čipkarice su rekle da ja to moren provat, ali da se neću nikad navadit pašku čipku šit aš da je to strašno teško i da to more delat jedino rojena Paškinja. Ali ja san uspjela, uz velu upornost tete Urice ka me vadi, uz velo odricanje i velu jubav. Aš teta Urica, stareja ženska od preko osandeset let ka j’ vas život posvetila čipke, me j’ pitala ako bin mogla bit leto dan na Page. Rekla san da ne moren bit leto dan, nego moren bit mesec, pa onda prit još kad neč storin ča mi ona zada za doma. Ona je pristala da delamo na taj način, tako da san prvo na Page bila dvajsetipet dan kada san storila miću čipkicu od pet centimetar promjera – prolela san valda litru pota za tu miću storit! Takoveh sada iman pet, morat ću jih uokvirit za uspomenu. Onda san za zadatak za doma dobila još jenu takovu za storit. Potla san opet šla na Pag i se se j’ tako nastavjalo.

Liburnija.net: Za storit jenu čipku rabi čuda truda i čuda voji?
Jelena Zamlić: Ši; čuda voji, jubavi i strpjenja. Rabilo je i čuda strpjenja od stručne učiteljice ka je to prenosila na me. Mislin da bin ja jako teško kemu mogla prenest svoje znanje ma da taj ima i još veću voju, aš je jako teško samu tehniku nekemu rastumačit. Tumači se nekemu i po pet puti i onda se pitate kako ne razume. Al to je komplicirano. Ne sme se nikamo drugamo mislet aš se mora brojit. To j’ kako matematika i geometrija. Ako se počne mislet na ča drugo, gotovo je, pogrešite! A ako pogrešite, popravjanja ni. Jedino se onda to more raskinut, odrezat i onda se nanovo delat.

Liburnija.net: Ku dobu dana najveć delate i koliko vremena Van rabi?
Jelena Zamlić: Va dane, malo j’ rečeno osan ur. Moran još i kuhat, prat, peglat, va vrte delat aš tu mi je familija. Večer je čovek nekako najveć smiren i more se koncentrirat. Tako mi j’ najboje delat večer aš se moren udubit va proučavanje šemi i va to ča delan. Prvo leto dan kada san počela, sa san bila va toj čipke. Delala bin do dve jutro, a onda bin se opeta stala rano na šest i opeta čipka! Zato san zahvalna familije ča su me trpeli!

Liburnija.net: Danas delate i više?
Jelena Zamlić: Neko vreme san bila i bolna pak nisan delala niš, ali morda mi baš šivanje čipki dava nekakovo zdravje, neku energiju, da ne mislin na bol.

Liburnija.net: Ča Van paška čipka predstavja?
Jelena Zamlić: Mane j’ to neč najlepše ča mi se j’ moglo dogodit va živote! Saka čast sen ručnen radon i sakoj vrste umjetnosti, ali paška čipka je za me vrhunac sega! Ako mi Bog da zdravje, nadan se da neću ostat na ten, nego ću poć još daje.

Liburnija.net: Kako se osjećate kada storite jenu čipku?
Jelena Zamlić: Ne verujen samoj sebe kada je pogjedan. Sama sebe rečen: ”Bože, san ja to storila?!“ Aš ne morete verovat koliko z temi mićemi ubodi tako neč more prit van.

Liburnija.net: Jelena Zamlić

Liburnija.net: Ča je važno znat dok se šije čipka?
Jelena Zamlić: Važno je imet ruki jako čiste, ne smeju se potit i čipku rabi pokrivat, aš ona je bela pak ako bi ju se tikalo bi se oblatila, a nju se ne sme prat. Kad je finjena mora bit trda kot da je kolana. I rabi imet dobar vid, aš to je jako mićihno!

Liburnija.net: Koliko čipki ste storili do danas?
Jelena Zamlić: Ne znan. Ne brojin. Slažen jih; veće uokvirin, manje slažen va fascikl.

Liburnija.net: Ki još ručni radi delate?
Jelena Zamlić: Lancuni, kušinelnice, šliferi, šugamani, stolnjaki, dečju posteljinu, heklanu posteljinu, koperti, facolići…

Liburnija.net: Sudjelovali ste na Izložbe čipki na Page?
Jelena Zamlić: Izložbu je organizirala Branka Primorac, novinarka i glavna urednica kulturi Večernjega lista ku je interesiralo se videt i posnimit. Tako san tamo prišla i ja. Paškinje su bile protiv da učestvuje neki ki ni z Paga. A novinarka njin je rekla: ”Ona j’ Kastafka, ni Paškinja ali dela boje leh vi“. Mislin da su se na to malo ofendile, ali ča njin ja moren…

Liburnija.net: Komentari?
Jelena Zamlić: Bosiljka Pogorelić, paška nevesta ka biva va Kastve mi je rekla da su judi komentirali da mi j’ škoda mučit se, aš da to neću moć navadit. Sada me još zanima ča će govorit kad čuju da iman i diplomu.

Liburnija.net: Ku diplomu?
Jelena Zamlić: Dobila san ju od Benediktinskega samostana. Teta Urica, ka me vadi, dela za njih pak san i ja bila š njun tamo. Kada su benediktinki videle moji radi su rekle: „Ovoj ženi treba dati diplomu jer ona je izradila nemoguće stvari i ima ih stvarno puno“. Videle su si moji radi keh san storila.

Liburnija.net: A paška čipka je i potekla baš od benediktinki?
Jelena Zamlić: Paška čipka je potekla va 15. st od benediktinki va Staremu gradu Pagu. Benediktinki su vadile Paškinje šit čipku, tako da je žensken to bil izvor zaradi. Čipka se j’ pošijala i va Austriju. Čak je za vreme Marije Terezije jena Paškinja delala za nju čipku na dvore. Do današnjega dana se j’ paška čipka tako prenosila z generacije na generaciju. A 1906. leta je osnovana Čipkarska škola ku je utemeljil ondašnji gradonačelnik Paga, Frane Budak. Postoji i mića škola čipki. Va osnovnoj škole ju se vade šit i divojčice od četrtega do osmega razreda. Ne znan ako se potle školovanja ka nastavi s ten bavit. Čipku obično počnu šit ženske va ”zrelejeh” letah. Moren reć da je malo starejeh čipkaric va fuštanah (to j’ naziv za paške narodne nošnji) ke svoje znanje prenose na mlaje. Nadamo se da to neće izumret aš je paška čipka jena posebna vrednost. Rabi reć da je Ministarstvo kulture RH proglasilo kolekciju paške čipke Benediktinskega samostana Sv. Margarite va Page kulturnen dobron Hrvatske.

Liburnija.net: Ča još povedet od paške čipki?
Jelena Zamlić: Pašku čipku zovu ”bijelo zlato“ i najtraženeji i najskupji je suvenir va svete. Kad san prvi put prišla va jenu zlatarnu na Page, zad zlata, va zide j’ bila jena udubina i va njoj čipka. Zlataru san rekla: ”Bože, ova čipka Van je ukras sega ovega zlata!“ A on mi j’ na to rekal: ”Gospođo, ovo nam je bijelo zlato.“ Povedel mi je da dok je delal zlatarnu, unapred je predvidel mesto na ken će bit čipka. I stvarno, čipka j’ tamo i prekrasna je!
I ono važno ča teta Urica vevek reče: ”Paška čipka je jedinstvena va svete. To je čipka Grada Paga.“

Liburnija.net: Vaš dalnji plan ča se tiče paške čipki?
Jelena Zamlić: Va plane iman storit svoju izložbu va koj bin izložila preko pedeset eksponati; ča paške čipki, ča drugeh ručneh radi: heklaneh, štikaneh, a ako se do onda navadin i zlatovez, onda bin izložila i to. Volela bin se još navadit delat đakovački zlatovez i lepoglavsku čipku na batići, a se ako Bog da zdravja. A verujen da će aš mi je On i otprl vrata za delat pašku čipku.

Tatjana Udović / Kvarnerina list

…u projetku sudjeluju Paolo Muscovi, Lindy Huppertsberg, Ivan Aleksijević i Elvis Stanić…

Opatija - Projekt opatijske udruge Liburnia Jazz – ”Jazz Ex Tempore” , koji je prošle godine prešao granice Hrvatske, nastavlja nizati međunarodne uspjehe. U rujnu i listopadu umjetnici koji su sudjelovali u ovom projektu imaju koncertne turneje u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Bugarskoj.

Tom prilikom, uz koncerte, održat će i nekoliko radionica na prestižnim koledžima i glazbenim akademijama na kojima će predstaviti multikulturalnu ideju projekta, te iskustva inozemnih glazbenika pri upoznavanju s hrvatskom glazbenom baštinom.

Podsjetimo, ove godine održano je peto izdanje radionica ”Jazz Ex Tempore”, na kojem su sudjelovali i radionice održavali talijanski bubnjar Paolo Muscovi, njemačka basistica Lindy Huppertsberg, vojvođanski pijanist Ivan Aleksijević, a sedmodnevni program zaključen za koncertima u Opatiji i Zagrebu gdje se trojcu na pozornici pridružio i Elvis Stanić.

Raspored turneje je sljedeći, pa ako se zateknete na nekom od tih mjesta, slobodno navratite:
VELIKA BRITANIJA
22.09.- 606 jazz club, London
24.09.- B’ham Symphony Hall
25.09.- Scarborough Jazz Festival
26.09.- The Hideaway Club, London
27.09.- Trinity College of Music - workshop
28.09.- The Geldart, Cambridge

NIZOZEMSKA
21. 10. - Amsterdam Jazz Cafe
22. 10. - Cultureel Studentencentrum USVA, Grioningen
23. 10. - De Boerderij, Leimuiden
24. 10. - Buckshot Music Cafe, Groningen

BUGARSKA
28.10. – Czech Cultural Institute, Sofia
29.10. – Backstage Jazz Club, Sofia

Davor Žic / Liburnija.net

Usprkos tome što većina autora self-helpa inzistira na tome da broj savjeta do savršenog života bude neparan – jer tako bolje zvuči – ja sam se odlučio za paran broj, jer ništa u životu nije savršeno. Još jedna razlika u tome jest što su moji savjeti sasvim realni, izvedivi i prilagođeni domaćim društvenim uvjetima. Stoga, krenite hrabro, put do bogatog i sretnog života krije se u narednim redovima.

Nulti korak: Uvod
U ovom vremenu nesigurnosti i nestabilnosti, u kojem živimo, jedino je sigurno da ćemo kad tad ostati u financijskom škripcu, uz goleme minuse na banci i presušene izvore primanja. Pritom je medijska industrija jedna od najpogođenijih, a i elektronski se mediji ne drže baš najbolje. Ovaj naš, recimo, košta više nego što privređuje, no situacija je takva kakva je i zbog toga treba imati plan akcije.

Korak jedan: Get back to where you once belonged
Povratak kući najbolji je način financijskog oporavka – džaba stan, džaba hrana, džaba režije… Uz to, mamina kuhinja uvijek je najbolja, a i starci će uvijek naći sto kuna za džeparac i čokoladu za poslije ručka. Posebna prednost jest ako roditelji žive – kao moji – na području na kojem još nije formiran mjesni odbor, o čemu više u drugom koraku.

Korak dva: Build it, and he will come!
Treba graditi da bi se moglo raditi. Neradne ruke đavolje su igralište, a on se najviše voli igrati u politici. Stoga – ako ne postoje uvjeti za bavljenje politikom, valja ih sam stvoriti. Tako mi, nakon povratka kući, predstoji organizacija MO Frlanija, idealnog mjesta za novi početak.

Korak tri: First we take Manhattan…
Treba prvo krenuti od vlastite ulice, da bi se mogao osvojiti svijet, kao što nas Leonard Cohen poučava u svojoj staroj stvari. Naravno, kao što nas uči Tito, Lenjin ili Fidel Castro, vođe revolucije uvijek dobivaju vladajuću ulogu. Izbori za predsjednika MO, nakon uspješnog lobiranja za njegov osnutak, bili bi čista formalnost.

Korak četiri: Večeras je naša fešta
Svaki mjesni odbor ima dvije osnovne funkcije – jedna je organizacija lokalne fešte, a druge se ne mogu sjetiti. Držimo se stoga one prve – barem jedna fešta po godišnjem dobu normativ je rada predsjednika MO, s time da nas pojedini primjeri uče da volontiranje ne znači rad za badave te da masovne fešte mogu biti odličan izvor prihoda. Imamo tako maškare uz Frlanski zvončari, Prvi maj uz ”frlanski kapuz”, ribarsku feštu samo tri kilometra udaljenu od mora u kolovozu, za što će odlično poslužiti parkiralište Hrvatskih šuma, te NovemberfestTM kao pandan raznim zabavama u listopadu – četiri fešte po pet do deset tisuća kuna ”va žep” i već se lakše diše.

Korak peti: Racquetball
Ljudi uglavnom toliko cijene trud organizatora fešti, da ih redovito pozivaju da zauzmu čelna mjesta u lokalnim organizacijama – klubovima, udrugama građana, maškaranim grupama… Treba iskoristiti svaku priliku za kontrolom unutarnjeg toka novca, jer udruge uvijek imaju više nego što im treba, ali to sami ne znaju prepoznati, pa im treba naplatiti svako takvo objašnjenje. Tamo gdje me ne pozovu, pozvat ću se sam. Financijska krvna slika sve je bolja…

Korak šesti: Nemam stranku, nemam partiju…
Za dosadašnje uspjehe nije nam nužna bila stranka, a iako se i na čelna mjesta lokalne samouprave može doći uz potporu Nezavisne liste, puno je mudrije iskoristiti stranačku infrastrukturu. Vrijeme je za okretanje partnerima – valja izabrati kolegu iz susjednog MO i učlaniti se svatko u jednu od dvije najjače stranke. Zatim te stranke valja napučiti žiteljima svoga Mjesnog odbora, koji su me naučili cijeniti i poštovati. Vrlo brzo isplivat ćemo na čelna stranačka mjesta.

Korak sedmi: Otvaram ovu sjednicu…
Za ovaj korak treba pričekati koju godinu do raspisivanja lokalnih izbora. Vrijeme je da aktiviramo svoje spavače – cilj je da budem glavni kandidat na izborima, i to u koaliciji sa strankom svog kolege. Nakon toga samo treba uzeti čelno mjesto po izboru – prominentnu poziciju (grado)načelnika ili sigurnu zavjetrinu predsjednika Vijeća.

Korak 7,5: Pare, pare, pokreću svijet
Povećati si naknadu ili plaću.

Korak 8: Ka’će Nobel?
Napokon sam u situaciji da drugi rade za mene – treba iskoristiti financijsku stabilnost i višak slobodnog vremena za pisanje knjige savjeta. Već imam zgodan naslov i izdavača koji je voljan isplatiti predujam. Sad samo treba izdati knjigu, pričekati koji tjedan – i berba tantijema od autorskih prava može početi…

Čestitam, bogati ste!

Hladno pivo: Politika

Pedoći na buzaru, maneštra z bobići, domaći pršut i sir, pizze na sto načini, bakalar, princez krafne samo su neke od delicij ke su se mogle provat i pojist, čera na glavnoj vološćanskoj ulice.

I niš ni rabilo. Ni zapiranje ceste, ni privremena regulacija prometa, ni latice od rožic pohitane na ceste, ni črjeni trapid…

Rabilo je neš zet sa sobun (pijača i hrana, op.a.) i čuda dobre voji. Oni ki su, jedan sled, više dali - su sponzori (Oni gore neka ih štimaju), a to su: Claudio Frank, Edi, ekipa z oštarije Pul Tončića, pizzerija Venezia, Radnik Opatija, pizzeria 051, restoran Tramerka, Info lab, staklarna Žerić, Akcija mladih, Staraj d.o.o, Hičkok.…

Vološćanska ‘šahta’ bila je jak magnet i za susedi z bratske nan općine Matuji, tako se je ovemu happeningu prikoštal i šef Koktelsi – Nikola Peršić, bivši Vološćan. Ovisti put je Jano pustil da sope radio, no nadamo se da će drugi put sost – onaj šesni z Koktelsi.

Liburnija.net: Edi i Beba... @ Volosko

Liburnija.net: Zidić umjesto stolica @ Volosko

Liburnija.net: Šepić zmera, a Edi dela... @ Volosko

Liburnija.net: Claudio Frank z maneštrun... @ Volosko

Liburnija.net: Ugostiteljske štorije.. @ Volosko

Liburnija.net: Diter i Bingi... @ Volosko

Liburnija.net: Dado... @ Volosko

Liburnija.net: Si su na padele... @ Volosko

Nikola Cvjetović
Foto: Liburnija.net

Vezane vijesti:
Pijača pokla dela

…najbolje plasirani na prvoj regati bili su:
prvo mjesto - Zdravko Cerovac (Kenwood Zagreb)
drugo mjesto - Alexis Bruno (Italija)
treće mjesto - Marko Makek - DSNM “Volosko”…

Volosko - Društvo sportova na moru Volosko - sekcija jedrenja na dasci ovaj vikend, od 03. do 05. rujna organizira regatu - Surfmania III.

Na regatnim poljima ispred Voloskog održat će se regata u jedrenju na dasci – Neolimpijska daska – disciplina slalom, pod nazivom: Volosko Open 2010 – Surfmania I.

Kao i na prvoj regati očekuje se nastup 40 natjecatelja iz zemlje i inozemstva

Program natjecanja pročitajte u nastavku…

N.C. / Liburnija.net

Vezane vijesti:
Enrico Marotti treći na Europskom prevenstvu
FOTO: Završena je Surfmania I
Surfmania I - Volosko open 2010.

- Sve prisutne zabavljati će Mustafi, a poseban naglasak smo stavili na povoljnu cijenu ribe koja će se nuditi na fešti koja će službeno trajati do 2 saa iza ponoći. Na ovaj način pokušavamo oživjeti tradicionalnu opatijsku feštu krajem ljeta, kazao nam je Alen Lazarić, jedan od organizatora fešte.

A svim čitateljima Liburnija.net magazina ovim putem šaljemo poziv na jedno od podsljednjih ovosezonskih ‘morskih’ druženja.

N. C.

Heraldika je zanimljiva naučna disciplina, čiji hrvatski naziv: grboslovlje i manje upućenima pojašnjuje da su u pitanju grbovi. Grb kao prvotni znak pripadnosti istoj formaciji imao je u metežu srednjovjekovnih bitaka vrlo značajnu ulogu prepoznavanja saveznika od neprijatelja i time spasio mnogo koju glavu od udarca mačem, pogotka strijelom ili probadanja kopljem od strane vlastitih suboraca.

Grb obitelji Auersperg

Kasnije su grbovi postupno postali prepoznatljivi znakovi pojedinih, prvenstveno plemićkih obitelji, ali i država, gradova, raznih udruga…

U grafičkom smislu prvobitni grbovi su bili jednostavne, na daljinu lako prepoznatljive oznake, koje su postupno preuzimajući prvenstveno dekorativnu funkciju postajale vrlo često prava mala umjetnička djela. Heraldika se kao ozbiljna naučna disciplina drži strogo propisanih pravila, koja jasno definiraju sadržaj, boje i izgled nekog grba.

U želji da se posebno istaknu, pojedine obitelji su u povijesti znale odabrati za sadržaj svojih grbova i izmišljene, dakle nepostojeće životinje, pa su na grbovima prikazivani bazilisci, dvoglavi orlovi grifoni, zmajevi ili primjerice galeb s kandžama kao u primjeru naše dične Opatije, koji i dalje opstaje zaštićen birokratskom komocijom, (vidi službeni opis grba grada Opatije op.a.).

Pripadnici obitelji Auersperg su u odabiru svoje heraldičke životinje bili neuporedivo manji birokrate od naših suvremenika. Trebala im je životinja koja je stvarna, snažna i neustrašiva. Kako je u pitanju obitelj čiji korijeni su dokazivo iz vremena koje pismenim tragovima neupitno potvrđuje njihovo postojanje pod istim imenom, (u pravilu XIII st.;), Auerspergovi su odabrali životinju koju su dobro poznavali iz lova. Ur ili Tur, za učene ljude Bos primogenus, predak je našeg domaćeg goveda. Posljednji, u prirodi živući primjerci nestali su 1627.god., a u to doba obitelj Auersperg je već aktivno ispisivala stranice europske povijesti.

Auersperg je suvremena varijanta srednjovjekovnog njemačkog izraza Auersperch, odnosno Turovo brdo, što ima svoje uporište u riječi Auerochse, njemački naziv za Tur. Slovenska varijanta Auerspergovih kao Turjaški grofje svakako je razumljivija našem uhu od germanske varijante.

Auersperg ili Turjaški su obitelj koja je ostavila neizbrisive tragove u europskoj, ali i posebno našoj povijesti. Ako Evropljane već impresionira čitava plejada političara, državnika, vojskovođa i crkvenih velikodostojnika iz obitelji Auersperg, namjera našeg portala je opatijskoj mladeži bar donekle pojasniti veze takovih obitelji s našim gradom i mogućnostima turističkog valoriziranja tih spoznaja.

Liburnija.net: Obiteljski zamak Žleby u Češkoj

Stoga je dobro znati da je primjerice Herbard VIII, ( 1528-1575.) bio zapovjednikom kule Nehaj, slavnog bastiona protuturskim navalama u naš zavičaj. Našim hrabrim senjskim Uskocima komandirao je jedan Auersperg. Taj isti Herbard je svoj boravak u Senju, odnosno u Nehaj-kuli obilježio svojim, i danas postojećim grbom u unutarnjem dvorištu tvrđave. Braneći svoju i našu domovinu Herbard VIII je izgubio glavu u bitki s Turcima na riječci Radonji.

Glavu su mu Turci odnijeli sultanu u sjajni Stambol, da bi ju obitelj Auersperg otkupila za 30.000 dukata, kako bi velikom ratniku mogla prirediti častan pokop. Ferhat paša, iz značajne porodice Sokolović, pobjednik nad Auerspergom, dao je za dobiveni iznos otkupnine izgraditi u Banja Luci 1579. po njemu nazvanu Ferhadiju, džamiju koja je svojom arhitekturom zadivila svijet. Džamija je ušla u Unesco - spisak svjetske materijalne baštine, i njeno rušenje 1993. od strane srpskih nacionalista, nije razveselilo čak ni i danas živuće članove velike obitelji grofova i knezova Auersperg.

Dobro je znati, da je tek nekoliko godina kasnije, Andreas Auersperg ( 1557.-1594.) u velikoj bitki kod Siska, 1593. kao zapovjednik četa u kojima su bili brojni Hrvati, nanio veliki poraz turskim snagama i tako osvetio svog slavnog rođaka.

Nije na odmet znati da su Auerspergovi bili vlasnicima i upraviteljima Pazinske Knežije, ostavljajući dokazom svoje prisutnosti jedan od najvećih heraldičkih uradaka na zidu pazinskog kaštela. Veliki dvostruki grb spomen je na bračnu vezu Auersperg Ferdinanda 1655.-1708.) i Herbertstein Ane (1660.-1726.).

Liburnija.net: Grad Turjak u Sloveniji

Auerspergovi su bili vlasnicima mnogih posjeda u Istri, od kojih su Belaj držali do 1945.Naše današnje susjede Slovence, nekad podanike iste državne tvorevine, pri čemu mislim na nekadašnju Vojvodinu Kranjsku, a ne nacionalnim teretom opterećenu Yu tvorevinu, vjerojatno mnogo više impresioniraju činjenice o vlasništvu Auerspergovih nad Bledom, Postojnom, Mokricama, Kočevjem, bliskom Samoboru, a time smo tek na početku spiska njihovih imanja.

Konačno i Turjaški grad je velika kulturna baština naših susjeda. Nedavno obavljena kupoprodaja bečke palače Auersperg, s diskretno najavljenom cijenom od nekoliko desetaka milijuna eura, tek je jedan od dokaza velike moći obitelji knezova i grofova Auersperg. Njemci vrlo rado pokazuju znatiželjnicima palaču iz koje je nastala gimnazija Auersperg u blizini grada Passaua, Česi su vrlo ponosni na bajkoviti dvorac Žleby, također jedan od brojnih Auerspergovih domova.

U simpatičnim dobrosusjedskim prepiranjima oko kvalitete trešanja, naši Lovranci su u nedostižnoj prednosti, kod maruna Poljanci i Veprinčani dozvoljavaju raspravu, da su poljanski pomidori najbolji to zna svaka placarica, a u tim ″grofovskim štorijama″ nama iz Opatije, Lovran ″ne stori ni gricoli″. Pa ipak je naš simpatični dr. Dušan Peršić na korice svog izuzetnog doprinosa lovranskoj povijesti koji je nedavno izašao iz tiska, stavio veliki grb obitelji Auersperg. Da se zna da su u Lovranu obitavali grofovi Auersperg, što je svakom pametnom turističkom vodiču dovoljna baza za priče, koje turizmu daju onu posebnost nesvakidašnjice.

Liburnija.net: Vila Schanzer @ Opatija

Premda, ovaj, naš portal nije opterećen lokalnim granicama i podjednako se raduje svakom lovranskom uspjehu kao i domaćem opatijskom, iz lokal patriotske kože iskočiti se ne može.

I zato više zbog njih nego zbog nas, koji ionako neznamo što bi s tom našom povijesnom ostavštinom pametnog započeli podatak za kraj: U Opatiji je 1920. rođena Aghata, Maria, Anna, Josef, Franziska grofica Auersperg, (jedna grofica a krsnih imena ″kot črešanj va Lovrane″), kčer Erwina, grofa Auersperga ( 1887.-1972.). U nekadašnjoj vili Schanzer, provela je prve godine svog djetinjstva s mlađom sestrom Marie-Henriette Ignazia, Josef, Elisabeth, Franziskom.

Kako sam ovime na kraju uspio opravdati uvrštenje Auerspergovih u opatijske povijesne crtice, ostaje mi tek da razmišljam o tome što bi neki drugi turistički radnici uradili od tog obilja zanimljivosti. No kao i u drugim situacijama i tu važi ona o pravdi: ″jednima znanje, drugima imanje″.

Oboje istovremeno, bilo bi i za Opatiju previše!

Jan Bernd Urban - vezane vijesti:
Devet bisera opatijskih kruna
Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS
Devet bisera opatijskih kruna: HENCKEL von DONNERSMARCK
Devet bisera opatijskih kruna: KESSELSTATT
Devet bisera opatijskih kruna: KEGLEVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: DRAŠKOVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: HARRACH
Devet bisera opatijskih kruna: SERMAGE
Devet bisera opatijskih kruna: KINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: CHORINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: MIEROSZEWSKI
Devet bisera opatijskih kruna: STOCKAU
Devet bisera opatijskih kruna: APPONYI
Devet bisera opatijskih kruna: WORACZICZKY
Devet bisera opatijskih kruna: Del MESTRI

…kist i žice – ‘ruku pod ruku’…

…foto galeriju i video isječak možete pogledati u nastavku teksta…

Opatija – Otvorenjem izložbe Vedrana Ružića pod nazivom ‘Galije i jedrenjaci’ u art galeriji Opatijski portun započela je jesenska izložbena sezona u istoimenoj galeriji.

Uz čestitke za prvu samostalnu izložbu, te aplauze za neobavezni glazbeni session u kojem su sudjelovali – Vedran Ružić (kontrabas), Zvjezdan Ružić (klavir), Edi Lazarić (bubanj) i Bruno Mičetić (gitara), svi prisutni guštali su u posebnom ambijentu Opatijskog portuna. Osmjesi na licima prisutnih ukazivali su da je Vedran uspio u svom naumu. A to je svima, na licu mjesta, pokazati kako ‘kist i žice’ idu zajedno – pod ruku.

U nastavku teksta možete pogledati foto galeriju i video isječak koji smo pripremili za vas.

Liburnija.net: Galije i jedrenjaci @ Opatijski portun

Liburnija.net: Vedran Ružić okružen galijama i jedrenjacima @ Opatijski portun

Liburnija.net: Galije i jedrenjaci @ Opatijski portun

Liburnija.net: Galije i jedrenjaci @ Opatijski portun

Liburnija.net: Galije i jedrenjaci @ Opatijski portun

Liburnija.net: Galije i jedrenjaci @ Opatijski portun

Liburnija.net: Galije i jedrenjaci @ Opatijski portun

Liburnija.net TV - Izložba Galije i jedrenjaci by Vedran Ružić @ Opatijski portun

Nikola Cvjetović
Foto, video: Liburnija.net

Vezane vijesti:
FOTO: Glazbena večer uz klavir i violinu @ Opatijski portun
Klasika u Opatijskom portunu
Klasika i šampanjac @ Opatijski portun
FOTO, VIDEO: Marinov ‘Fotostrip’ @ Opatijski portun
Intervju: Marin Aničić, fotostriper