Devet bisera opatijskih kruna: SERMAGE

devet_grb_logoZa liburnija.net piše Jan Bernd Urban
Na Markovu trgu u Zagrebu su Banski dvori u kojima Vlada vlada, a pred njima se klinci nadmudruju o tipovima i broju konja snažnih motora parkiranih Mercedesovih ili BMW-ovih limuzina.
Za neke limuzine ima na Markovu trgu uvijek mjesta, za neke samo povremeno, a za neke baš nikako. Tako je to danas, tako je to oduvijek bilo i tako će to vjerojatno biti sve dok se u Banskim dvorima budu donosile sudbonosne odluke namjenjene prvenstveno onima koji sami sigurno nikada neće sjesti u neku od takvih limuzina.

Grb obitelji Sermage

Grb obitelji Sermage


U te iste Banske dvore prije dvjesto godina dolazilo se banu i banici na sjednice Banskog stola, na razgovore ili pak na primanja koje su domaćini priređivali.
Donosile su se jednako sudbonosne odluke, a besmrtni sv. Marko jednako je skeptično promatrao iz svoje obližnje crkve, što to narodu pripremaju oni koji uvijek obećavaju raj na zemlji, koji se onda ″grijehom struktura″ pretvori u nešto što kao i svaki grijeh valja ispaštati, a za ispaštanje onda, baš kao i danas postoji narod, koji je barem kad su odluke iz Banskih dvora u pitanju, uglavnom nevin.
Klinci iz okolnih kuća u doba vladavine bana imali su gotovo istu zabavu na Markovu trgu kao i današnji. Tek umjesto limuzina, kočije, a umjesto motornih, pravi konji. Ostalo, kao danas. Neke kočije bi stale pred vratima da iskrcaju uvažene predstavnike naroda, neke se nisu smjele ni zaustaviti da putnici zadovolje svoju znatiželju, a neke su ulazile u same Banske dvore, kako bi konji uživali u hladu dvorišta, a doveženima bio umanjen napor od tereta pogleda znatiželjnika.
Bile su to kočije kod kojih su klinci točno znali: Četveropreg lipicanera : Drašković ili Oršić, četveropreg žerava Kulmer, četveropregom bjelaca bez kočijaša upravlja grof Vojkffy osobno, Gjurgjevići imaju upregnuta dva lipicanera i dva bjelca, a kad se pojavi kočija s četiri dorata i dva livrirana inuša stigao je grof Sermage. Ostali nisu bili interesantni.
Sermage je obitelj francuskih korijena s Besanconom u Burgundiji kao zavičajem. Matični dvorac im je dvorac Gy u istoimenom mjestancu i stoga su i u svom plemićkom naslovu uvijek bili ”de Gy“. Na hrvatske prostore stigli su preko austrijskih i ugarskih međustanica, uvijek u službi cara, uvijek u službi Domovine. Ta služba donosila je uz sigurne prihode i uzdizanje na drušrtvenoj ljestvici. Prvo je francusko plemstvo pretvoreno u ugarski barunat, a od 1723. godine Sermage dobiva pravo da obiteljski grb ukrasi s devetobisernom krunom kao znakom grofovskog ranga.
Po dolasku u hrvatske krajeve, Sermageovi su se vrlo brzo udomaćili, a već treća generacija sklapa ravnopravne brakove s hrvatskim velikašima kao što su bili Keglevići, Draškovići, Oršići i drugi. U njihovom posjedu su bili dvorci Oroslavlje, Poznanovec, Novi dvori (kasnije Jelačićevi), Veliki Kalnik, Klenovnik, 150-tak sela i imanja, a puni plemički naziv: Sermage de Gy, grofovi Susjedgradski i Medvedgradski, jasno ukazuje da se i naš Oltar domovine nalazi na nekadašnjem posjedu grofova Sermage.
Veliki društveni ugled, obitelj Sermage je potvrdila obnašanjem dužnosti vrhovnog ravnatelja nauka zagrebačkog školskog okruga, što je mjerljivo s današnjim položajem ministra obrazovanja. Čak trojica grofova Sermage upravljala su zagrebačkim, a s obzirom na vrijeme i hrvatskim školstvom: Petar-Ivan (1746.-1804.), Josip (1759.-1833.) i Karlo-Ivan (1793.- 1851.). Prisjednici Banskog stola i visoki vojni činovi potvrda su političke mudrosti, ali i neustrašivosti grofova Sermage.
Generalom je postao Petar, grof Sermage (1722.-1719.), a Otto grof Sermage (1810.-1877.) je bio komandantom čuvene konjičke regimente No. 5, među čijim husarima su uglavnom bili hrvatski mladići.
Ženska čeljad u obitelji, obdarena francuskim šarmom, ali i obiteljskim bogatsvom i ugledom mogla je birati među raspoloživim proscima. Istaknuo bih princa od Liechtensteina (Rudolf ), jednog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana (Levin Rauch), koji su bili Sermageovi zetovi.
Među tim zetovima se našao i Metel Ožegović (1814.-1890.) čiju bi ulogu u promicanju svega hrvatskog u vrijeme svekolikog ugarskog prodora trebao poznavati i sasvim prosječan đak na našim prostorima.
Vila Souvenir u Opatiji

Vila Souvenir u Opatiji


Kako znam da moj urednik portala, kao prvi čitalac mojih tekstova, već mršti obrve, pitajući se što će ti grofovi Sermage na njegovom opatijskom portalu, vrijeme je da se i ja izvučem s nečim opatijskim.
Josip, grof Sermage (1883. – 1968.) kupio je u Opatiji na današnjoj adresi ulica Jurja Dobrile 10 veliku vilu koju je poštujući svoje francuske korijene nazvao vila Souvenir. Nije dovoljno?
Njegov direktni predak, njegov pra,pra,pra pradjed, Ivan grof Čikulin kupio je 1735.g za 3000 florina od Isusovačkog seminara na Rijeci imanje koje je imalo gruntovni naziv: L’ Abbazia di S. Giacomo al Palo, presso Volosca nell’ Istria, i time bar gruntovno bio jedan od najvećih Opatijaca.
Foto: Destinacije.com
Jan Bernd Urban – vezane vijesti
Devet bisera opatijskih kruna
Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS
Devet bisera opatijskih kruna: HENCKEL von DONNERSMARCK
Devet bisera opatijskih kruna: KESSELSTATT
Devet bisera opatijskih kruna: KEGLEVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: DRAŠKOVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: HARRACH

#wpdevar_comment_3 span,#wpdevar_comment_3 iframe{width:100% !important;}
error: Content is protected !!