Devet bisera opatijskih kruna: APPONYI

admin 14 years ago Kronika

Za Liburnija.net piše: Jan Bernd Urban
Kad se 7. ožujka 1893. u Zlatnu knjigu opatijskog turizma upisao Geza grof Apponyi ( 1853.-1927.) turistički su radnici tadašnje Opatije bili izrazito zadovoljni.
Po onoj staroj talijanskoj izreci po kojoj riječ ima svakako svoju vrijednost, ali ″carta canta!″, oni su dobro znali vrijednost papira koji potvrđuje boravak jednog Apponyia u Opatiji.
Grofovi Apponyi bili su najtipičniji predstavnici onog mađarskog plemstva koje bi izazivalo zavist i kod onih, kojima su guvernante i privatni učitelji godinama pokušavali objasniti ružnoću te ljudske mane.
Ogromni zemljišni posjedi, kao temelj jednako ogromnog bogatstva, plemićki naslovi predaka koji su prenošeni stoljećima s očeva na sinove, dvorci i rezidencije, naslovi i funkcije, činovi, odlično obrazovanje ženidbene veze s najutjecajnijim obiteljima, društvene veze, izraziti nacionalni ponos i tko bi ga znao čega tu svega još nenabrojenoga nije bilo.
Još je veće zadovoljstvo zavladalo u gradskih otaca Opatije kad su mogli utvrditi da jedan Apponyi ima svoj dom u njihovu gradu.
Premda je uz mnoge druge rođake, svoje velike obitelji često dolazio u Opatiju, Alexander, grof Apponyi (1844.-1925.) od 1892.g nije više koristio hotelski smještaj. Punici se ne može protusloviti, a njegova punica, Euphemia de Tengoborski bila je vlasnica vile koju su Opatijci poznavali kao vilu Griensteindl, po njenim prvim vlasnicima.
Vila Griensteindl je 1892.preimenovana u vilu Esterhazy, prezimenu muža Euphemie de Tengoborski, premda je to ime bilo gotovo šaljivo obzirom na dimenzije ostalih objekata koje se vezivalo uz obitelj Esterhazy. Naš Alexander postao je suvlasnikom te vile po smrti njegove punice 1894., odnosno 1904. kada je umro otac njegove žene Alexandrine, Ernö grof Esterhazy (1836. – 1904.).
U vilu u Opatiji grof Alexander Apponyi je možda mogao smjestiti kataloge svoje knjiga koje je prikupio u svom dvorcu u Lengyelu. Za same knjige, vila je ipak bila premalena, jer je istoimeni grof Apponyi bio vlasnikom najbogatije zbirke knjiga na svijetu koje su tretirale Mađarsku na bilo koji način, dakle Hungarice bez premca.
Taj veliki bibliofil, svakako najveći u Mađarskoj, je ujedno bio nosiocem ordena Zlatnog runa, najvišeg odličja, koje je mogao primiti iz carevih ruku. Uz ime Esterhazy, vila je izgubila i svoj izgled 1906. g. kada ju otkupljuje dr. Landr, nekada dugogodišnji cijenjeni i omiljeni opatijski liječnik čeških korijena. Vili je dr. Landr dao respektabilne dimenzije, pretvorivši ju u pravo hotelsko zdanje.

U naletu bratstva i jedinstva poslije Drugog svjetskog rata objekt je nosio ime Soča, da bi se to ime kroz građevinske zahvate stvaranja jedinstvenog hotela sa susjednim Kontinentalom izgubilo.
Izvrsno rekonstruirana i restaurirana, nekadašnja vila Esterhazy, odnosno hotel Soča, danas je dio kompleksa ‘4. opatijska cvijeta’ pod nazivom Melia.
Ime grofova Apponyi je od 1906. do 1910. gotovo svakodnevno bilo na ustima ili u mislima brojnih učitelja i svećenika ugarske polovice velike Monarhije. Albert, grof Apponyi (1846. -1933.) je bio ministar za religijska pitanja i obrazovanje.
Vrlo zapažen i utjecajan političar, vrstan govornik, veliki poznavalac literature i muzike uz izvrsno poznavanje 6 jezika, svakako je bio nesvakidašnja pojava.
Premda je sestra našeg Opatijca Alexandra, Helena učinila dobar bračni izbor, udavši se za talijanskog princa Borghesea, ni njegovi rođaci Georg oženivši se princezom Odescalchi, i Maria udajom za princa od Liechtensteina nisu se imali razloga požaliti. Ipak najboljom udavačom se pokazala njihova rođaka Geraldina, grofica Apponyi (1915.-2002.) koja je zavičajnu ravnicu zamijenila za vrletne planine Albanije postavši kao supruga Zog-a, kraljicom Albanije. Nije suvišno znati da se sin jedne Opatijke uspio ″ugurati″ među grofove Apponyi. Nedaleko od nekadašnje vile Esterhazy, stanovala je barunica Zichy u istoimenoj vili (danas zgrada Zagrebačke banke).

Zahvaljujući toj barunici u vitrinama i depoima bečkih muzeja završilo je na tisuće predmeta koje su izradile ruke istarskog seoskog stanovništva, a kojima se povremeno kroz etnološke zbirke i danas dive brojni posjetioci. Njen sin Ivan barun Rubido Zichy postao je zet onog grofa Apponya koji se upisao u opatijsku Zlatnu knjigu s početka ove priče, oženivši se njegovom kćerkom Giselom.
Naša Opatija je pobratimljena s Balatonfüredom, gradom na Balaton jezeru u Mađarskoj. Ponos građana Balatonfüreda je obližnji pogon za proizvodnju porculana Herend. Svi veliki proizvođači porculana, a Herend je zaista veliko ime na tom polju, imaju svoj prepoznatljiv niz dizajnerskih linija. Herend porculan je odavno prisutan u najotmjenijim kućama. Njegova izvanredna kolekcija je kolekcija Apponyi.
Nomen est omen. Znaju to i proizvođači najfinijeg porculana.
Jan Bernd Urban – vezane vijesti:
Devet bisera opatijskih kruna
Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS
Devet bisera opatijskih kruna: HENCKEL von DONNERSMARCK
Devet bisera opatijskih kruna: KESSELSTATT
Devet bisera opatijskih kruna: KEGLEVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: DRAŠKOVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: HARRACH
Devet bisera opatijskih kruna: SERMAGE
Devet bisera opatijskih kruna: KINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: CHORINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: MIEROSZEWSKI
Devet bisera opatijskih kruna: STOCKAU

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net