Sreo sam Vladimira ispred Komunalca. Bio sam baš u nekoj gužvi, i nisam bio pretjerano raspoložen za razgovore, no izgledalo je kao da on već duže vremena stoji ispred zelene kapije, i da me neće olako pustiti da prođem bez da razmijenimo nekoliko riječi. Krenulo je uobičajenim tokom – žena, djeca, posao, birtije, gdje su dobri ćevapi, gdje su dobre konobarice – no, kako je vrijeme odmicalo, teme su postale sve više metafizičke. Našlo se tu vremena i za...
Trebala se, zapravo, ova kolumna zvati ‘Kako prevladati financijske nedaće, uspjeti u životu i postati bogat u osam jednostavnih koraka’, no nekako sam navikao na to da mi naslovi imaju riječ do dvije, pa sam to riješio ovim jednostavnim sinonimom. To je dobro, jer mi onaj odličan naslov ostaje za knjigu koja će nastati iz ove kolumne, a o kojoj će više riječi biti pod korakom 8. Usprkos tome što većina autora self-helpa inzistira na tome da broj savjeta...
“I could bound myself in a nut shell and count myself a king of infinite space, were it not that I have bad dreams.” (Hamlet, 2. čin, 2. scena) Čin prvi. Ova rečenica je lažna. Prema nekim povjesničarima filozofije paradoks lažljivca prvi je formulirao Eubulid iz Mileta koji se navodno zapitao: “Čovjek kaže da laže. Je li to što govori istinito ili lažno?” Putnik-namjernik kreće se vijugavim stazicama okružen divljom prirodom nekog otočnog krajolika (možda Cresa?). Napola izgubljen i...
Za liburnija.net piše Robert Kurelić… Zdravka Čabrijana i Dušana Ladavca privela je milicija “radi djelovanja u punk grupi Paraf.” Socijalistička elita procijenila je, izgleda, kako je punk opasni i subverzivni virus iz imperijalističkog Zapada te su promptno “dejstvovali”. Valtera Kocijančića su ostavili na miru jer je u trenutku sigurnosne akcije nosio tanku kravatu na bijeloj košulji. Odnosno, bio je pristojno obučen, po PS-u. To je bilo prije tridesetak godina. Vratimo se u sadašnjost. U srijedu, 18. kolovoza 2010 godine...
- Halo? - Dobar dan, jesam li dobila gospodina Davora Žica? - Ja sam, izvolite… - Ovdje Ivana Horvat iz agencije za istraživanje tržišta XYZ. Radimo jednu telefonsku anketu, pa ne znam biste li bili voljni sudjelovati. Trajat će samo par minuta. - Pitajte, slobodno. - Da su danas lokalni izbori, biste li glasali za pod a HDZ, pod b SDP, pod c… - Žao mi je, ali vjerojatno ne bih izašao na izbore… - Oh… A kako to?...
Jesam li ja Davor Žic koji je sanjao da je Davor Radolfi, ili sam ja Davor Radolfi koji je sanjao da je latino lover, upitao sam se nakon što me električni izboj sinapsi u vratnim živcima odvratio od zamišljenog zurenja u daljinu s patničkim izrazom lica dok sam sjedio na kamenoj klupici u Voloskom. - Da života imam dva, ja bi’ oba tebi da… – promrmljao sam patetično, bolnog izraza na licu uzrokovanog uklještenim živcem. A odgovor se nametao...
Za liburnija.net piše Robert Kurelić… Homo ludens, odnosno ”čovjek koji se igra“, ime je knjige nizozemskog povjesničara Johana Huizinge u kojoj je analizirao značaj igre u kulturi i društvu pri čemu zaključuje kako je igrabitan preduvjet razvoju kulture. Čak se i životinje igraju, pa kako ne bi i čovjek. Od plemenitog šaha u drevna vremena, sve do modernih kompjuterskih igara, konstantno smo okruženi raznoraznim oblicima zabavne dokolice kojom ispunjavamo naše vrijeme, provodimo se i uživamo, istovremeno bruseći um i...
Rukama sam razbio jaja i prepržio si omlet svojim SuperMarino laserskim zrakama iz očiju. Intenzitet koji sam upotrijebio bio je očito prevelik i omlet mi je zagorio kao da sam ga ostavio na ubitačnom ljetnom liburnijskom suncu. Puh, težak je ponekad život nas superheroja. “The hands that build can also pull down”… Na jednom od ovogodišnjih opatijskih festivala gledao sam performans na kojem autor pali svoje fotografije kako bi njihovim rastvaranjem inicirao ponovno stvaranje. Ideja stvaranja novih vrijednosti kroz...
“I keep a close watch on this heart of mine I keep my eyes wide open all the time I keep the ends out for the tie that binds Because you’re mine – I walk the line.” (Johnny Cash, “Walk the Line”) Sve male ljubavi nalik su jedna na drugu, a sve doista velike ljubavi poremećene su na svoj način. Čini mi se ponekad da bi ovako nekako mogla glasiti parafraza famozne prve rečenice iz Tolstojeve “Ane Karenjine”. Evo...
Evo, krenulo me nešto s tim paklenim halucinacijama. Uzroke takvog stanja tražim u depresivnom i demotivirajućem vremenu – dođe čovjeku da se ubije od muke, al’ nekako mu se neda… A druga stvar je i Opatija. Ne samo što je depresivna i demotivirajuća, nego na sve strane gledam ona slova ”P”. P kao parking, meni više liči na nekakav tajni znak za pakao, u kojem su oni automati samo grotla koja jedva čekaju da ti pojedu višak sitniša i...
Do usijanja se užarila atmosfera u Pozdemnom kraljevstvu tih dana, jer Princ Tame bio je nadrkan više nego obično. Onako raspižđen bjesnio je po sumpornim hodnicima i vulkanskim grotlima, nabijajući nasumične nesretnike na kolčeve i štipajući im bradavice… Niti omiljena razbibriga nije mu mogla podići raspoloženje, pa mu je na tjednom kolegiju para već šištala kroz rogove. No, tamo ga je dočekala nova porcija loših vijesti. - Vaša Izopačenosti, imamo problem! Naime, čini se da ljudi sve imaju sve...
Za Liburnija.net piše: Robert Kurelić Strategiju definiramo kao plan akcije dizajniran kako bi se ostvario određeni cilj. Dolazi od grčke riječi strategos koju prevodimo sa general te je i prvotno značenje bilo vojno. Osim vojne strategije postoje još ekonomska, marketinška, obrazovna, energetska, razvojna i čitav niz drugih strategija koje se u zadnje vrijeme sve češće spominju, pogotovo otkako je počela recesija. Zapravo, gotovo da i nema područja ljudske djelatnosti koje na ovaj ili onaj način ne spominje neku vrstu...
Superman, kao i ja, nosi naočale. Isto tako, Superman, poput mene, radi kao novinar. Ergo… ja mora da sam neko superbiće. SuperMarino. S&M. Dobro, ne poznajem nijednu curu po imenu Lois, nisam visok, crn i zgodan, ali siguran sam kako ja i Superman imamo još puno zajedničkih kvaliteta. Naprimjer muževnost. Dokaz: evo neki dan bio sam na kavi s jednom frendicom koja je kasnije tog dana dobila temperaturu. Ha! Dobar je osjećaj biti superbiće. Nadčovjek. Kažu kako će samo...
Općenito govoreći, Francis je bio mrtav pijan. Zavalio se pod šank s bocom žestoke brlje i gledao pod suknjice napirlitanih sponzoruša. - Jebote, što ovakvih žena nije bilo u moje vrijeme – mrmljao je kolegi u zločinu, koji je upravo povratio na šljokičaste zlatne cipele Miss Nečega. - Dobro je biti holivudska zvijezda, a? – pitao je neodređeno John, gušeći se u komadićima kebaba koji su mu zaostali u ustima. Retoričko pitanje ostalo je bez odgovora, ali John ga...
Volosko – Ča, kako je mogla Sestra N. ne pasat. Ča je to danas va Opatije. Zijal je subotu jutro spreda Surfa – D. Od kada je humanizam na zadnjen meste – grustio se D. A, D. obično zija da bi zijal, al’ ovaj put je bio u pravu. Da se vratim na početak priče. Pred nekoliko tjedana počelo je prikupljanje prijedloga za dodjeljivanje nagrada Grada Opatije. Sve stranke, udruge i institucije mogu predložiti svoje ”favorite” za ine nagrade...
Za Liburnija.net piše Robert Kurelić Ove retke ispisujem dok se pred mojim prozorom u Opatiji sve zabijelilo od ožujskog snijega. Čudan je to osjećaj stvarno doživjeti zimu u ”biseru Jadrana.“ Inače smo u toj mjeri uskraćeni u zimskim radostima da nas obilno bjelilo doista iznenadi, kao uostalom i zimsku službu. Njih, naime, svaki put iznenadi. Razmišljajući o snijegu nisam mogao ne prisjetiti se svjetskog klimatskog trenda kojim nam konstanto pune glavu u medijima. Novine, internet, televizija, sve vrvi od...
“Budućnost prazno i beznadno ječi od pozlaćenih salonitnih fanfara. U raju smo. I to je sada vječnost.” (S. Novak, “Mirisi, zlato i tamjan”) “Adijo pamet, stara kurba, adiiiijo svet pusti betonske nosilce da ga nosijo. Adijo pamet, danes gremo naaaa izlet…” (Lačni Franz, “Adijo pamet”) Sunce, stari dobri frend, nestašni El Sol, svojim je zlaćanim zrakama ovih dana prošarao Liburniju, napokon najavivši skori dolazak svog ćudljivog kumpanjona La Primavere, i njegovih meni posebno dragih rođaka i rođakinja – Kihavice,...
Ovaj tekst je pisan u fazi halucinacije, kad već svi koji pišu za Liburnija.net haluciniraju, pa da i ja jednu odhalucioniram! Hrvatska Dora se često uspoređuje sa talijanskim Festivale della canzone Italiana. Ima puno sličnosti, kako među festivalima, tako i među gradovima. Sanremo je grad na ligurskoj rivijeri, turistički biser Italije. Zajedno s okolnim naseljima ima oko 56000 stanovnika, ali stara gradska jezgra je usporediva s Opatijom. Dvije su glavne gospodarske aktivnosti: turizam i uzgoj cvijeća. Čak je i...
“Jer tko se naglo probudi u strahu da će mu brod pobjeći, ne može obuzdati svoju ustreptalost i žurbu još ni na samoj palubi, nego se uspaničen zavlači dublje, tražeći kao sumanut gdje je brod najbrodskiji.” (S. Novak, “Izvanbrodski dnevnik”) DIIING! je ustrijelio Donga u mojoj glavi, dok je Yin kasapio Yanga u mojoj duši, a moja ruka nesvjesno je posegnula za sabljom, ovaj mobitelom, na noćnom ormariću. Moram promijeniti melodiju, pomislio sam dok sam pomicao suhe usne još...
There can be only one (tamo može biti samo jedno, zvučao bi glup prijevod na hrvatski, more bit leh jedan, rekli bi na domaćen, a za sve ostale jezike na raspolaganju vam je Google translator, zaključili smo nakon kratke rasprave u mojoj glavi, i odmah se bacili na posao raspuštanja nezavisnih frakcija… Martin Kralj morao je vratiti partijsku iskaznicu, pardon, ličnu kartu, jer Mi, Davor zaključismo da nam je pseudonim koji to nije sasvim nepotreban. Detalje ovog razgovora u...
“Malo nas je ma nas je, a kad me ne bu nek me jebu”, užali su reć stari judi. Ne bin otel špekulirat okol tega su naši nonoti voleli više nekrofiliju od grupnega seksa ali grupnu nekrofiliju od “obične”, samo mi se para da se va našen čakavsken mentalitete dosta tega vrti okol nekakove vrsti dominantne kopulacije. Dosti se spametit seh teh nekeh stareh izrek va kemi je vavek govora od kakoveh zvončari ki “oprćuju zvonci” i popele ženske,...
