Branko Kukurin napustio SDP: Optužio Ivicu Lukanovića za samovolju i kadrovsku devastaciju @ Kastav

admin 7 years ago Novosti

U pismu upućenom stranačkim čelnicima, Kukurin aktualnog gradonačelnika Kastva naziva Velikim Gazdom, a optužio ga je da je upravljanje gradom i strankom pretvorio u ”sitno interesno klijentelističko špažićarenje, poslušništvo sjevernokorejskog tipa, pa čak i nasljednih srednjovjerkovnih monarhija, malih privatnih lena u kojima uspjevaju samo skutonoše”.

Kastav – Branko Jani Kukurin, poznati kastavski kulturnjak, fotograf, proučavatelj povijesti i običaja Kastva i dugogodišnji član SDP-a podnio je ostavku na članstvo u toj stranci u pismu koje je naslovio na predsjednika SDP-a Davora Bernardića, predsjednika Županijske organizacije Zlatka Komadinu, prvu kastavsku gradonačelnicu Sonju Brozović – Cuculić i gradonačelnika Kastva i predsjednika kastavskog SDP-a Ivicu Lukanovića, čije je postupke u ostavci napisanoj na šest stranica oštro kritizirao.

– Ovom se ostavkom ne odričem svojih naprednih, ljevičarskih, atifašističkih uvjerenja kojih me nije bilo strah iskazati ni za vrijeme najžešćeg Domovinskog rata, u kojem sam sudjelovao kao dragovoljac još od 1991. dok sam u prvom ratnom zapovjedništvu 111. brigade obnašao dužnost pomoćnika načelnika štaba, zadužen za IPD te časnika za vezu, a kasnije i u Operativnoj zoni Lika. Ne odričem se također ni svojih vjernih drugova, koji, također, ni u najtežim časovima, nisu odustajali od svojih ideala pa smo kasnije u oslobođenoj Hrvatskoj zajednički gradili bolju i pravedniju stvarnost. Ponosan sam na vrijeme kad smo se sa Sonjom Brozović – Cuculić natjecali u parlamentarnim izborima i kad smo 1993. na lokalnim izborima za ondašnju Općinu Kastav premoćno pobijedili, a 1997. g. dobili status grada (prema mom obrazloženju prijedloga ondašnjem Ministarstvu uprave). U osam godina dok sam bio predsjednik općinskog/gradskog vijeća i sa S. Brozović – Cuculić kao načelnicom/gradonačelnicom izgradili smo visoke standarde upravljanja našim Gradom, skupivši svu kastavsku pamet da bismo našemu Gradu dali mjesto koje zaslužuje u cjelokupnoj hrvatskoj kulturnoj i političkoj stvarnosti. Ostvarili smo zaista visoke i administrativno-političke i moralno-etičke standarde na kojima su nam mnogi pozavidjeli, navodi Kukurin u pismu.

Istaknuo je kako su se ti standardi do dna srozali u posljednja dva mandata upravljanja Gradom, te da se sve pretvorilo u sitno interesno klijentelističko špažićarenje, poslušništvo sjevernokorejskog tipa, pa čak i nasljednih srednjovjerkovnih monarhija, malih privatnih lena u kojima uspjevaju samo skutonoše, mali potrčki, ulizice kojima je jedini uvjet za napredak bespogovorno šutke dizanje ruku za ideje jedinoga velikoga Gazde, za malo beneficija u Vijeću ili odborima.

– Znanje, stručnost, obrazovanje, rezultati, samo su smetnja sadašnjem upravljanju Gradom i esdepeovskom stranačkom djelovanju. Misliti svojom glavom, predlagati ideje suprotne idejama velikoga Gazde, ravno je političkom i društvenom samoubistvu i ekskomunikaciji iz političkog, društvenog i kulturnog života Grada! Neki to očito ne shvaćaju da bogata kastavska povijest, kultura, kastavska stvarnost nisu ničija privatna firmica, ponajmanje gazdina lična prćija, a sve da bi mogla jedna nekompetentna osoba u ličnosti velikoga Gazde ili njegovi još manje stručni podložnici odlučivati o književnosti, izdavačkoj djelatnosti, o izložbenoj djelatnosti, o slikarstvu, suvremenoj umjetnosti, o povijesti, o fotografiji o kulturi u cjelini i svemu ostalome što je potrebno, kazao je Kukurin.

Kao argumente za svoju kritiku naveo je, kako je kazao, ”samo dvije najsramnije epizode takvog bahatog feudalnog upravljanja Gradom”. Tako je Lukanovića, kojeg naziva ”velikim Gazdom”, optužio da je pokušao prodati mjesto za poprsje u kastavskoj Aleji velikana jer je ”za tri-četiri slike koje je dobio od obitelji Karlavaris” svojevoljno ”obećao obitelji postaviti poprsje među kastavskim i hrvatskim velikanima, slikaru i likovnom pedagogu, koji je zadnjih dvadesetak godina proživio u Kastvu, a koji je imao vrlo dvojbene ideje o miloševićevoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i osamostaljenju naše zemlje”. Drugom sramnom epizdom Kukurin je nazvao proslavu 150. godišnje prve hrvatske čitaonice u Istri – kastavske Čitalnice.

– Kao da je htio, sa svojom polupismenom dizajnerskim ekipom umanjiti svehrvatski značaj prve hrvatske čitalnice u Istri i svesti ju na lokalnu knjižnicu sa sedam članova i 15 knjiga! Mora se priznati da je međunarodni znanstveni skup o Čitalnici odista bio reprezentativan, na ponos svim Kastavcima, ali opet s intervencijom velikoga Gazde, samozvanog arbitra, na kojem skupu nisu mogle sudjelovati njemu privatno nepoćudne osobe, koje su se u svom profesionalnom i znanstvenom radu bavile i tim dijelom kastavske povijesti. Vrhunac svega je postavljanje spomen ploče na zgradu kaštela – sadašnje gradske uprave s nepismenim tekstom, naveo je Kukurin.

Dodao je kako se stranačko vodstvo odavno otuđulo od stranačke baze, te loškom komunikacijom s ”običnim kastavskim ljudima” otjeralo većinu mladih, intelektualce, sve slobodnomisleće i svojemisleće ljude od takvog gazdovanja, kastavskog esdepeovskog stranačkog kadroviranja samo podobnih i nekompetentnih.

– Previše je „projekata“ u ova dva mandata Kastavcima nametnuto. Štoviše i plaćenih, sumnjivih i nebuloznih projekata poput zadnjeg dobrano preplaćeng dječjeg vrtića iznad trgovačkog sentra „Špar“, potom, nasreću nikad realiziran, ali plaćen projekt „Doma vodenih sportova“ (5 km od mora) te „Centar čakavske kulture“, a za čiju je realizaciju zadužen ekonomist iz Zagreba D. Novotny, koji će prema riječima gradonačelnika – inicijatora projekta „prvi doći učiti čakavski na Šporovu jamu – lokaciju „Centra“! I najnoviji projekt Crekvine i njegovo financiranje obavijen je velom tajne. O kriminalu u vođenja Bele nedeji, fešte mladoga vina, prve nedjelje u listopadu već i vrapci pričaju! Mene ne smeta što građanin I. L. Ima nekakvu firmu u Africi, ali me kao građanina i poreznog obaveznika smeta što gradonačelnik Kastva od 25 radnih dana, deset dana provede u svojoj afričkoj firmi dilajući tamo svoje proizvode, a od ostalih 15 dana provede polovicu vremena u svojoj lokalnoj firmi opet po svojim privatnim poslovima. To očito ne smeta njegove političke poslušnike, a još manje lokalni SDP, napisao je Kukurin, optuživši Lukanovića da ne odgovara na vijećnička pitanja koja se tiču trošenja proračunskih sredstava.

Nezadovoljan je i izborom kandidata za gradonačelnika Mateja Mostarca, kojeg ne smatra osobom s visokom ”zavičajnim, stručnim etičkim i moralnim referencama”. Naveo je, ipak, kako ne zamjera nikome od svojih stranačkih kolega, ali da ne želi više biti dio iste organizacije.

– Jednostavno, previše sam svijeta na svoj račun obašao, previše stranih jezika naučio, previše dana proveo na ličkom ratištu, bio na previše domaćih i međunarodnik znanstvenih kongresa – naravno s kastavskom tematikom, previše publicističkih, stručnih i znanstvenih radova objavio po zbornicima i u stručnoj literaturi, previše sam predavanja održao na domaćim i stranim sveučilištima, previše sam svojih fotografija i tekstova objavljivao po najboljim evropskim, američkim, jugoslavenskim i sad bivšim jugoslavenskim tiskovinama, u enciklopedijama u književnim i žurnalističkim edicijama, u turističkim prospektima i kalendarima, tek da se zna – preveo sam Statut Grada Kastva iz 1440. sa starohrvatskog na suvremeni hrvatski književni jezik, previše je omota CD-a opremljeno mojim fotografijama – u Americi, Velikoj Britanji i našoj domaćoj hrvatskoj produkciji, previše sam imao svojih fotografskih izložbi, samostalnih i skupnih po zemlji i inozemstvu, dakako, propagirajući Kastav i sve kastavske, zavičajne, a time i hrvatske vrijednosti! Najponosniji sam na to što je podosta mojih radova bilo uključenu u veliku fotografsku izložbu 1992. godine „Deja vu“ – „Već viđeno“ u organizaciji Moderne galerije Rijeka o razorenim kulturnim i sakralnim objektima u Hrvatskoj. Izložba je bila prikazivana u Sloveniji, Italiji, Austriji i Njemačkoj. Jednostavno, želim raditi svoj posao, kojega sam počeo još u trećem razredu vinkovačke gimnazije: proučavati zavičajnu materijalnu i nematerijalnu kulturu, a kasnije na fakultetu, postdiplomskom studiju, na fakultetima kojima sam predavao i naposlijetku u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci gdje mi je sve to bilo u opisu posla i sve te rezultate prezentirati na čast i slavu našega Grada! I sad se nađe nekakav, u mojoj struci, nekakav homunukulus, lažni Kastavac, Veliki politički Gazda, sumnjivih pokrića, koji će odlučivati da li sam ja podoban biti član nekog gradskog odborčića, da li smijem svoje fotografije objavljivati u našem lokalnom glasilu „Glas kastavski“ – kojeg smo pokrenuli bivša gradonačelnica Sonja Brozović – Cuculić i ja 1997. godine i u kojem je sve do nedavno, bila većina mojih fotografija. „Demokratskom“ voljom Velikoga Gazde, glavnoj urednici „Glasa“ lani je stigla zabrana objavljivana mojih fotografija, a također i TZ Kastav, za koju sam sve do sad besplatno fotografirao. Na raznim turističkim manifestacijama turistički promidžbeni materijali s mojim kastavskim fotografijama i likovnim rješenjima bili su više puta nagrađivani. Meni takva stranka i takav predsjednik stranke i takav gradonačelnik koji takvu praksu bahatosti, sve-znanja, sve-moći, ne trebaju! Uvjeren sam i većini Kastavaca, zaključio je Kukurin.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net