Bio je nositelj matuljskog sporta: Kolege i prijatelji oprostili se od preminulog Zvonimira Lenžera @ Matulji

admin 8 years ago Novosti

Emotivnim riječima od Lenžera, koji je preminuo u nedjelju sa nepune 43 godine oprostili su se razrednik Klaudio Jelenić, suradnik Goran Stašek i prijatelj Neven Jušić.

Matulji – Zvonimir Lenžer, istaknuti sportski djelatnik i dugogodišnji ”spiritus movens” matuljskog rukometa, iznenada je preminuo u nedjelju, sa nepune 43 godine.

– U ovom bolnom trenutku rastanka od našeg Zvonimira – Zvoneta – vedrog, nasmiješenog, uvijek spremnog na šalu i dosjetke, naviru nam uspomene iz školskih dana. On je već vrlo rano krenuo koracima svoje učiteljice, a kasnije i razrednika te se upisuje u aktivnu matuljsku izviđačku organizaciju gdje se vrijeme provodilo u prirodi, igri, takmičenju, druženju, planinarenju i skijanju, odnosno u jednoj vrhunskoj socijalizaciji djece svih uzrasta. Tu su dolazile do izražaja sve njegove vrline i upornosti. Svim članovima njegovog razreda ostat će u doživotnom sjećanju dva pohoda. Jedan iz 5. razreda – izlet na Orljak te povratak na ”divlje” i kotrljanje po šiblju gdje se naš Zvone zaustavio na podebelom jasenu. Drugi pohod za pamćenje je uspon na Triglav koji se zbio nakon preboljene teške bolesti kada opet dolazi do izražaja njegova vedrina, ljubav, otvorenost, želja za druženjem i čvrsto vjerovanje u pobjedu nad opakom bolesti. Zato nije ni čudo da su svi njegovi razredni prijatelji ostali blisko povezani i u zrelijim godinama, kazao je Lenžerov razrednik iz osnovne škole Klaudio Jelenić.

Lenžer je zaslužan za novi procvat rukometnog sporta na matuljskom području, koji je krajem devedesetih godina ponovo aktivirao zamrli rukometni klub u Matuljima.

– Počeo je sa treniranjem djevojčica u OŠ ”Andrija Mohorovičić”, što je s vremenom preraslo u masovniji interes za rukometom u Matuljima. Kasnije će se pokazat da je 2000. godina bila posebno dobra za klub, jer je tad sa radom krenula skupina dječaka ’90,’91 i ’92 godišta, koji su postali okosnica prve seniorske ekipe nakon pauze rada kluba. Kako je broj djece sve više rastao, naredne godine je došlo do službenog osnivanja rukometnog kluba Matulji 2001. S vremenom, došlo je do potrebe za izdvajanjem ženskog dijela iz kluba pa se 2007. godine osniva rukometni klub Liburnija Matulji. Djelovanje kluba proširio je na područje od Lovrana do Viškova. Omladinska škola je izbacila mnogo talentiranih i uspješnih mladih rukometaša i rukometašica, prisjetio se Lenžerov suradnik Goran Stašek.

Od osnutka kluba, ostvareno je više od trideset plasmana u prve tri ekipe u Hrvatskoj u raznim kategorijama, od čega osam naslova državnih prvaka.

– Posebno je Zvone bio ponosan na osvajanje Partille Cupa u Goteborgu. Turnir koji se smatra neslužbenim svjetskim prvenstvom su mlade rukometašice Matulja pod vodstvom Zvoneta osvojile 2005. godine. Zvone je bio izuzetan animator, kao dodatni motiv djeci za bavljenje rukometom trudio se organizirati što više sudjelovanja na raznim turnirima u i van Hrvatske, a i klub je od 2004. g. organizator tradicionalnog turnira Kup Mediterana. Na turniru je znalo sudjelovati oko 70 ekipa s preko tisuću djece iz Hrvatske, Austrije, Češke, Slovačke, Slovenije, Mađarske, Rumunjske… Velika Zvonetova želja su bili seniori. Kao kruna njegovoga rada kroz omladinski pogon oformio je seniorsku ekipu 2007. godine od igrača omladinskog pogona. Još kao kadeti mladi igrači su nakon 15 godina vratili seniorski rukomet u Matulje. Pod njegovim patronatom klub je napravio pravi mali podvig te u kratkom periodu izborio igranje u 1. ligi. Zvone je svoju snagu prije svega usmjerio na najmanje uzraste, vodio ih po turnirima, učio ih rukometu, bio svo vrijeme produžena ruka njihovih roditelja.Teško je i nabrojati koliko je generacija igrača i igračica Zvone odgojio. Obilježio je rad mnogih mladih sportaša i sportašica te veliki broj sportskih djelatnika sa kojim je uspiješno surađivao. Zbog Zvoneta za Matulje se pročulo i izvan Hrvatske, gdje je u mnogim gradovima bio rado viđen gost na rukometnim turnirima. Bio je izuzetan sportski radnik uključen u rad sportskog saveza Matulji te u rad županijskog rukometnog saveza, kazao je Stašek.

Emotivnim se riječima od Lenžera oprostio i predsjednik Zajednice sportskih udruga Neven Jušić, koji je kazao kako ”Matulji više nikad neće biti ča su bili”.

– Kot da je čera bilo kad ste ti, Črnjarić, i pokojni Hari Lučin pokretali sportski savez, te davne 2002. godine, a ja ponosan ča moren bit uz vas, davat prijedloge, delat tablice proračuna… Lahko je onda bilo bit predsjednik Zajednice sportskih udruga Općine Matulji, kad si mi baš ti vavek mogal dat savjet kako i ča storit, nikad ni bilo da mi se nisi na mobitel javil… I nikad necu pozabit kad si mi prišal: ”Jušo, ča ne biš pustil svoj Malonogomeni klub ”Kvarner”, trebaju nam judi z potencijalon, ki će se s manun borit za rukomet, ki bi iskali sponzori, aš Jušo moj…” – rekal si mi pred par let. A spametin se kot danaska – “…mi moremo igrat Ligu prvaka, MRK Matulji 2001 more igrat Ligu prvaka i napunit će dvoranu z 10.000 ljudi”! Samo ku, rekal san ti… ”Naša dvorana još ni finjena, strpi se leto, dve”… No, nisi mogal Zvone moj… I docekali smo tu dvoranu nakon 25 – 30 let, i spametin se nisu je storili kakovu smo jušto oteli ja i ti, no ipak je imamo! Kad je red prišal na prve rukometne korake tvojeh toliko očekivaneh mićeh trojki Lenžeri, kad je tvoja nadraža Janja trebala gledat najdražega muža i najdražega oca kako uživa va najdražen sporte z najdražun decun na svete… Svet se zrušil… I znaj da zadužil si nas, aš si smo mi Matujci na neki način pasali kroz tvoji klubi, i obaveza je da nastavimo kade si ti fermal. I teško će bit poć na ”Gornje igralište” aš gore ću tebe nać. Teško će bit prit na školsko igralište, aš i tamo ćeš bit. A još teže će mi bit kad buden stal pred dvoranu, bil va njoj al na njenen vrhe, aš čut ću tvoj glas, riječi su kojima se od Lenžera oprostio Jušić.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net