Andrija Mohorovičić: kako je otkrivač nepovezanosti pod zemljom povezao gradove nad njom

admin 13 years ago Novosti

Za Liburnija.net piše dr.sc. Amir Muzur
…do ovog je otkrića došao 1909., proučavajući potres u Pokuplju…
…povodom obilježavanja 100. godina otkrića Mohorovičićeva diskontinuteta ili Moho sloja…

Ako je neko ime iz ovog našeg kraja doseglo svjetsku slavu, onda je to Andrija Mohorovičić. Rođen 1857. u kući u Voloskom (nedavno temeljito obnovljenoj i pretvorenoj u pansion), pri korijenu lukobrana i na početku kasnijeg lungomara, ovaj je Andrija ugledao po prvi puta svjetlo dana u doba dok je Volosko još bilo moćnim upravnim i brodograditeljsko – pomoračkim središtem, a Opatija tek bivala predmetom otkrivanja prvih gostiju Scarpine vile Angioline.
Mati mu je bila Opatijka iz roda Pošćićevih, a otac Rukavčan, iz porodice bačvara i kovača (koja je najstarijem sinu uvijek davala ime Andrija). Osnovnu školu završio je u Voloskom, gimnaziju u Rijeci, studij matematike i fizike u Pragu. Navodno je vladao hrvatskim, talijanskim, njemačkim, engleskim, francuskim, latinskim, starogrčkim i češkim jezikom. Predavao je na gimnaziji u Zagrebu i Osijeku, te devet godina na nautičkoj školi u Bakru, gdje se oženio i dobio četvoricu sinova. Kasnije će doktorirati i postati sveučilišnim profesorom u Zagrebu, upraviteljem Meteorološkog opservatorija na Griču i redovitim članom JAZU. U Zagrebu je 1936. Andrija Mohorovičić i umro.

Osim konstruiranja nefoskopa (sprave za određivanje brzine i smjera kretanja oblaka) i novog seizmografa te utemeljenja hrvatske meteorologije i seizmologije, njegov je svakako najveći doprinos otkriće sloja između kore i plašta Zemlje, plohe na dubini od 55 kilometara, koja ubrzava širenje valova potresa.
Do ovog je otkrića došao 1909., proučavajući potres u Pokuplju, a sloj će biti službeno nazvan Mohorovičićevim diskontinuitetom ili Moho-slojem. Svijet mu se odužio imenujući po Andriji Mohorovičiću jedan Mjesečev krater, jedan asteroid (br. 8422), kao i projekt bušenja kore do plašta (“Mohole” = Moho + hole), sin Stjepan (1890.-1980.) uvećao je slavu 1934. teorijskim predviđanjem pozitronija (“paketa” elektrona i pozitrona) i objašnjenjem postanka i građe Mjeseca, unuk Andro Mohorovičić (1913.-2002.), rektor zagrebačkog sveučilišta i potpredsjednik JAZU, ostao je zapamćen kao vrhunski povjesničar arhitekture i urbanizma, a njegov sin, dakle, praunuk Andrijin, Andre Mohorovičić (r. 1960.), akademski je kipar.
Nije bilo teško motivirati Grad Opatiju da se 2007. uključi u proslavu 150. obljetnice rođenja Andrije Mohorovičića, najvećeg fizičara nakon Nikole Tesle i vjerojatno jedinog koji je karijeru ostvario u vlastitoj zemlji. K meni su, još 2006., došli profesori s Geofizičkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta – Davorka Herak, Marija Herak i Mirko Orlić.

Grad se obvezao pomoći oko popravka tada loše fasade rodne kuće, ali nas je novi vlasnik pretekao obnovivši je: ostalo nam je samo malo dotjerati spomen-ploču, postavljenu (s pomalo patetičnim natpisom) još 1957., i uglancati spomenik u centru starog dijela Voloskog, rad Zdenka Kolacia iz 1979. Geofizički odsjek je od Ministarstva znanosti osigurao sredstva za izradu replike Mohorovičićeve biste koju ima u svojoj zgradi još od 1982. (rad Josipa Poljana), a Grad Opatija je financirao postolje i uredio okoliš pred kućom na Voloskom gdje je replika 2007. i otkrivena.
Prije toga, 22. siječnja 2007., prisustvovao sam polaganju vijenca na Mohorovičićev grob na Mirogoju, zajedno s Ljiljanom Kuhtom Jeličić, Bandićevom dogradonačelnicom. I tu se, u kratkom govoru, rodila ideja da Zagreb i Opatiju dodatno ispremrežimo: prvom poveznicom bio je Mohorovičić, potom smo Zagrebu poklonili (uz kumstvo Muzeja Grada Zagreba i Vesne Leiner) repliku Robićeve biste (original, na terasi Kvarnera, bila je već izradila Tatjana Kostanjević), a konačno se, nakon dugih pregovora s njim i Ljuštinom, Bandić (uglavnom pod pritiskom Vesne Leiner) “isprsio” i uzvratio Opatiji darivanjem replike Krleže iz Dežmanovog prolaza (rad Marije Ujević).
Slijedom političkih promjena, Krleža u Opatiji nije stigao biti službeno otkriven: ipak, Opatija i Zagreb potpisali su povelju o prijateljstvu, a Bandić čak Urbanu obećao dvije kamelije. No, to je već neka druga priča (uostalom, was ein Mohorovičić verbindet, kann kein Bandić losbinden).
Vezane vijesti:
Predavanje o Mohorovičićevu diskontinuitetu @ Villa Antonio

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net